Vraćanje roditeljskog prava
PORODIČNO PRAVO
Vraćanje roditeljskog prava
Roditelju se može vratiti roditeljsko pravo kada prestanu razlozi zbog kojih je bio potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Prema članu 82. stav 1. Porodičnog zakona, roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava
može biti delimično lišen roditeljskog prava. Prema članu 83. istog zakona, roditelju se može vratiti roditeljsko pravo kada
prestanu razlozi zbog kojih je bio potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava.
Po nalaženju Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da u konkretnom slučaju nisu prestali razlozi zbog kojih
je tužilac delimično lišen roditeljskog prava i utvrdili najbolji interes maloletnog deteta procenom svih relevantnih okolnosti.
Lišenje roditeljskog prava u pogledu održavanja ličnih odnosa u konkretnom slučaju ima svoje opravdanje, jer posebna
zaštita maloletne dece podrazumeva obezbeđivanje uslova za pravilan psihofizički razvoj deteta u zdravoj životnoj i
porodičnoj sredini i preduslov je pravilnog odrastanja. Najbolji interes deteta u konkretnom slučaju, proveren je kroz
mišljenje stručnog tima organa starateljstva i odgovarajućih stručnjaka – veštaka, stavljanjem u odnos proporcionalnosti
ponašanja tužioca i zaštitu interesa maloletnog deteta, pa su nižestepeni sudovi pravilno dali prednost zaštiti interesa
maloletnog deteta kroz pravnu posledicu lišenja roditeljskog prava oca u pogledu održavanja ličnih odnosa i prava da
odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta. Sudovi su odluku doneli rukovodeći se najboljim interesom mal. deteta,
a ne željom i pozitivnom motivacijom oca da vrši roditeljsko pravo. Stoga činjenica na koju se navodima revizije ukazuje,
da je nadležni organ starateljstva trebalo da sprovede porodičnu terapiju u cilju reuspostavljanja kontakta između
maloletnog deteta i oca, a ne da ceni podobnost oca kao roditelja, ne dovodi u sumnju izneti zaključak. Kod utvrđenog da
su tretmani sprovođeni sve dok je postalo izvesno da terapija ne može da dovede do pozitivnih rezultata, da je tužilac
fiksiran na partnerski odnos i da svojim potrebama daje prednost u odnosu na potrebe deteta i da dete autentično ne želi
kontakte sa ocem, a da bi se daljem izlaganju terapijskim tretmanima otpor mal. deteta povećao, to je i po oceni revizijskog
suda pravilan zaključak nižestepenih sudova da je izvesno da održavanje ličnih odnosa neće dati pravi rezultat prema
sadašnjim okolnostima konkretnog slučaja. Sadašnji interes mal. deteta je da se sudski postupci okončaju i da roditelji
prevaziđu međusobne nerazrešene odnose uz uspostavljanje saradnje o pitanjima koja se odnose na mal. dete, imajući u
vidu da izrečena mera nema trajni karakter i da buduće eventualne pozitivne promene u ponašanju tužioca (što jeste dužnost
roditelja), mogu dovesti do vraćanja roditeljskog prava u zakonom predviđenom postupku. Sledom navedenog,
neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava i ukazivanje na mišljenje komisije sudskih veštaka, jer
su sva dokazna sredstva, pa i navedeno mišljenje bila predmet pravilne i detaljno obrazložene ocene nižestepenih sudova, a
razloge za takvu ocenu prihvata i revizijski sud.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev. 18899/23 od 14. IX 2023)