Teret dokazivanja – zajednička svojina supružnika 

PORODIČNO PRAVO
Teret dokazivanja – zajednička svojina supružnika

Teret dokazivanja pretpostavke jednakosti udela u bračnoj tekovini je na stranci koja obara tu zakonsku pretpostavku.

I z  o b r  a z l o  ž e n j a:
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su zasnovale bračnu zajednicu 1984. godine, iz kog braka imaju dvoje dece rođene 1985. i 1996. godine. Brak parničnih stranaka razveden je presudom Osnovnog suda u Požarevcu P2 115/14 od 8. 7. 2014. godine. Tokom trajanja braka parnične stranke, sredstvima ostvarenim u toku trajanja braka, stekle su sledeću zajedničku imovinu: parcelu od tri ara sa montažnom kućom „P-24“, kuću i pomoćnu zgradu u Požarevcu, stan u Požarevcu i jedno garažno mesto, poslovni prostor za koji nije utvrđena namena u Požarevcu, putnička vozila „reno megan“, „fiat panda“ i „kia sorento“, kao i stan u Beogradu, kojim stanom je tuženi raspolagao nakon prestanka bračne zajednice, a u toku trajanja spora, te isti prodao za iznos od 50.000 evra. Parnične stranke su od dana zasnivanja bračne zajednice, pa do njenog prestanka 2013. godine, živele same, a kasnije i sa svojom maloletnom decom, koja nisu doprinosila sticanju imovine koja je predmet spora. U vreme zasnivanja bračne zajednice tuženi je studirao, sve do 1987. godine, kada se zaposlio u Službi državne bezbednosti (BIA) gde je radio sve do 1993. godine, a nakon toga upisan je u imenik advokata, kojom delatnošću se i danas bavi. Tužilja je nakon zaključenja braka bila zaposlena u PU „Ljubica Vrebalov“ sve do 1993. godine, potom je radila u MUP-u, a od 2000. godine u BIA u Beogradu. Prihodi parničnih stranaka bili su približno jednaki, a tužilja je i pored zarade koju je ostvarivala, obavljala sve poslove u domaćinstvu, vodila brigu o deci, pomagala materijalno supruga dok je studirao, dok je tuženi nakon zaposlenja 1987. godine i kasnije obavljanjem poslova advokature, ostvarenom zaradom doprinosio sticanju zajedničke imovine. Podaci o visini zarade tuženog za period novembar 1993. godine do maja 2016. godine utvrđeni su na osnovu izveštaja Poreske uprave Požarevac od 27. 5. 2006. godine o visini mesečne i godišnje osnovice na koju je tuženi plaćao poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje, dok je zarada tužilje iznosila 57.000,00 dinara mesečno.
Pobijanom presudom pravilno je primenjeno materijalno pravo i to odredbe člana 171. stav 1. i člana 180. stav 2. Porodičnog zakona i utvrđeno da pokretna i nepokretna imovina, koja je predmet spora, predstavlja zajedničku imovinu parničnih stranaka, s obzirom da je stečena u toku trajanja bračne zajednice, njihovim zajedničkim ulaganjem, te stoga ista ulazi u režim zajedničke imovine bračnih drugova, po kom osnovu je tužilja suvlasnik na 1/2 imovine stečene u braku sa tuženim.
Imovina koju su parnične stranke stekle u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Pretpostavlja se da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki. Veći udeo jednog supružnika u sticanju zajedničke imovine zavisi od njihovih ostvarenih prihoda, vođenja poslova u domaćinstvu, staranja o deci, staranja o imovini, te drugih okolnosti od značaja za održavanje ili uvećanje vrednosti zajedničke imovine. Imajući u vidu da su u sticanju pokretne i nepokretne imovine za vreme trajanja bračne zajednice parnične stranke podjednako doprinele, a da tuženi nije dokazao da je njegov udeo u sticanju zajedničke imovine veći u odnosu na tužilju, pravilno je drugostepeni sud, shodno pravilima o teretu dokazivanja u smislu člana 231. ZPP, utvrdio pravo tužene na 1/2 imovine stečene u braku, zbog čega se neosnovano u reviziji tuženog ukazuje na veći doprinos tuženog u sticanju imovine. Prihodi iz zarade  su samo jedan od kriterijuma za utvrđivanje udela u zajedničkoj imovini tokom braka. Pravilno su nižestepeni sudovi vrednovali doprinos tužilje u sticanju zajedničke imovine, ceneći svaku vrstu angažovanja, a pre svega da je tužilja osvarivala prihode i materijalno pomagala supruga tri godine dok je studirao,  da je brinula o njemu dok je bio bolestan, a pored zarade koju je tužilja sve vreme ostvarivala, obavljala je  sve poslove u domaćinstvu i vodila brigu o deci, te time obezbedila uslove tuženom za sticanje zarade.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev 3984/19 od 21. V 2020)
X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se