Rešavanje o zahtevu stranke da se poslodavac obaveže da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje

USTAVNO PRAVO

Rešavanje o zahtevu stranke da se poslodavac obaveže da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje

Parnični sudovi su nadležni za rešavanje o zahtevu tužioca da se poslodavac obaveže da u njegovu korist uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao deo zarade, a koji nisu uplaćeni.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Ispitujući da li je u konkretnom slučaju merodavno pravo proizvoljno primenjeno, Ustavni sud je konstatovao da su osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 3208/18 od 27. decembra 2018. godine ukinute presude kojima je pravnosnažno obavezana tužena da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u korist podnosioca ustavne žalbe, uz obrazloženje da je o zahtevu podnosioca (kao tužioca) odlučivao apsolutno nenadležan sud, te je tužba tužioca odbačena.
U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da iz odredaba Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje proizlazi da je uplata ovih doprinosa zakonska obaveza poslodavca, koji je dužan da ih obračuna i uplati istovremeno sa isplatom zarade, razlike zarade ili ugovorene naknade za privremene i povremene poslove, po propisima koji važe u momentu isplate tih primanja. Takođe, Ustavni sud ukazuje da, saglasno odredbama člana 105. stav 2. Zakona o radu i člana 2. stav 2. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika, zarada, odnosno plata sadrži i doprinose koji se plaćaju iz ovih prihoda, iz čega sledi da su doprinosi njihov sastavni deo. Budući da je zarada jedno od (osnovnih) prava iz radnog odnosa, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 22. stav 3. Zakona o uređenju sudova propisano da osnovni sudovi u prvom stepenu sude, između ostalog, u sporovima o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa. Za razliku od navedenog, u situaciji kada je zahtev ovlašćenog lica usmeren na obračun, prinudnu naplatu ili kontrolu uplate doprinosa, Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, na čiju primenu upućuje odredba člana 65. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, primenjuju se pravila upravnog postupka.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rešenjem odbačena tužba podnosioca, jer je revizijski sud našao da parnični sudovi nisu nadležni za rešavanje o zahtevu podnosioca kojim je tražio da se njegov poslodavac obaveže da u njegovu korist uplati doprinose, kao deo zarade, a koji nisu uplaćeni. Međutim, imajući u vidu sve navedeno, prema oceni Ustavnog suda, stanovište revizijskog suda da rešavanje o predmetnom zahtevu podnosioca, koji je imovinskopravne prirode, nije u nadležnosti parničnog suda, nije zasnovano na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju merodavnog prava, pri čemu je takva primena bila na štetu podnosioca.
Ustavni sud ukazuje da je isti stav izrazio, između ostalog, u Odluci Už-3506/2012 od 21. februara 2013. godine, Odluci 9145/2017 od 26. septembra 2019. godine i Odluci Už-13318/2018 od 18. juna 2020. godine, objavljenim na internet stranici Ustavnog suda.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 379/23 od 27. IV 2023)