Prenos prava svojine na zgradi izgrađenoj na zemljištu na kome vlasnik zgrade ima samo pravo korišćenja
USTAVNO PRAVO
Prenos prava svojine na zgradi izgrađenoj na zemljištu na kome vlasnik zgrade ima samo pravo korišćenja
Prenosom prava svojine na zgradi izgrađenoj na zemljištu na kome vlasnik zgrade ima samo pravo korišćenja, prenosi se i pravo korišćenja na zemljištu na kome se zgrada nalazi, kao i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Podnosilac ustavne žalbe smatra da je izvršni poverilac, protivno sadržini akata donetih u izvršnom postupku i odredbama člana 3. Zakona o prometu nepokretnosti, upisan kao korisnik na celoj katastarskoj parceli sa zajedničkim udelom, umesto na zemljištu pod spornim objektima i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu tih objekata.
Ustavni sud je konstatovao da je odluka o upisu prava korišćenja privrednog društva „P.“ d.o.o. Beograd, na spornoj katastarskoj parceli sa zajedničkim udelom doneta primenom odredbe člana 3. stav 3. Zakona o prometu nepokretnosti, da je drugostepeni organ takvu odluku prihvatio, ne ocenjujući navode žalbe da je upis prava korišćenja mogao biti dozvoljen samo na zemljištu na kojem se objekti nalaze i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu tih objekata. Upravni sud je u osporenoj presudi ocenio pravilnim razloge koji su navedeni za odbijanje žalbe i istakao da predmetni upis nije vršen u postupku formiranja građevinske parcele u skladu sa odredbama člana 70. Zakona o planiranju i izgradnji, te da nisu od uticaja na odlučivanje navodi tužbe kojima se ukazuje na površinu objekata zainteresovanog lica.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud smatra da je u upravnom postupku u kome su doneti osporeni akti bilo sporno da li se na osnovu rešenja o izvršenju i zaključka javnog izvršitelja, radi namirenja novčanog potraživanja na zgradama izgrađenim na katastarskoj parceli na kojoj izvršni dužnik ima pravo korišćenja, u korist izvršnog poverioca upisuje pravo korišćenja na celoj parceli sa zajedničkim udelom ili samo na zemljištu ispod objekata i zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu tih objekata.
Ustavni sud je konstatovao da iz navedenih odredaba člana 3. Zakona o prometu nepokretnosti proizlazi da se prenosom prava svojine na zgradi izgrađenoj na zemljištu na kome vlasnik zgrade ima samo pravo korišćenja, prenosi i pravo korišćenja na zemljištu na kome se zgrada nalazi, kao i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade, čija se površina utvrđuje ugovorom o prometu nepokretnosti, odnosno primenom pravila predviđenih propisima o planiranju i izgradnji kojima se definiše zemljište koje služi za redovnu upotrebu zgrade.
Ustavni sud je ocenio da iz osporenih akata ne proizlazi da je upis prava korišćenja na spornoj katastarskoj parceli izvršen u skladu sa odredbama materijalnog prava koje je primenjeno. Sud je, takođe, konstatovao da osporeni akti ne sadrže odredbe materijalnog prava čijom primenom je odlučeno o upisu prava na celoj katastarskoj parceli na kojoj podnosilac ustavne žalbe ima pravo korišćenja, pri čemu su drugostepeni organ i Upravni sud propustili da ocene navode kojima je podnosilac ustavne žalbe na to ukazivao.
Ustavni sud smatra da osporena presuda Upravnog suda U. 18714/17 od 6. decembra 2018. godine ne zadovoljava minimalne standarde prava na obrazloženu odluku, koje je sastavni deo prava na pravično suđenje, što vodi proizvoljnosti nespojivoj sa ciljem i suštinom navedenog prava. Ustavni sud je, stoga, ne prejudicirajući odluku u predmetnoj upravnoj stvari usvojio ustavnu žalbu u delu u kome je izjavljena zbog povrede prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 842/19 od 16. VI 2022)