Pravo na obrazloženu sudsku odluku
USTAVNO PRAVO
Pravo na obrazloženu sudsku odluku
Jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava RS je i pravo na obrazloženu sudsku odluku koje podrazumeva obavezu suda da navede jasne, dovoljne i razumljive razloge na kojima zasniva svoju odluku, čime se istovremeno daje garancija stranci da je sud razmotrio njene navode i dokaze koje je istakla u postupku i da se takva odluka može ispitati po žalbi.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Razmatrajući navode ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnosilac istaknutu povredu prava, između ostalog, zasniva na tvrdnji da drugostepeni sud nije razmotrio niti obrazložio određene žalbene navode podnosioca, kojima se ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12) Zakona o parničnom postupku, te da je to posledično dovelo do nepravičnog ishoda postupka pred drugostepenim i revizijskim sudom.
Ustavni sud ističe da je jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i pravo na obrazloženu sudsku odluku koje podrazumeva obavezu suda da navede jasne, dovoljne i razumljive razloge na kojima zasniva svoju odluku, čime se istovremeno daje garancija stranci da je sud razmotrio njene navode i dokaze koje je istakla u postupku i da se takva odluka može ispitati po žalbi. Pri tome, ovakva obaveza ne znači da je sud dužan da u odluci da detaljne odgovore na sva postavljena pitanja i iznete argumente. Mera u kojoj postoji obaveza davanja obrazloženja zavisi od prirode odluke i instancione nadležnosti suda koji odluku donosi.
Privredni apelacioni sud je osporenom presudom Pž. 6110/19 od 24. decembra 2019. godine potvrdio prvostepenu presudu, pri čemu su u obrazloženju doslovce ponovljeni navodi prvostepenog suda u pogledu zaključka da je „E.“ ad Novi Sad svom poveriocu (M) isplatila diskontovani dug po kreditima, te da je na ovaj način banka postala poverilac tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe.
Naime, drugostepeni sud se ni na jednom mestu u presudi nije osvrnuo na navode kojima podnosilac ukazuje na pogrešnu ocenu spornih dokaza na kojima je zasnovan činjenični zaključak suda da je „E.“ ad Novi Sad izvršila svoje obaveze prema M, a što je svakako bitna činjenica, jer je ista bila od odlučujućeg značaja za odluku o glavnom tužbenom zahtevu kojim je traženo da se utvrdi da je osnovano razlučno potraživanje tužioca prema podnosiocu ustavne žalbe. Ustavni sud u navedenom smislu ponavlja da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava u ovakvoj pravnoj situaciji, prilikom ocene da li obrazloženje sudskog akta zadovoljava standarde pravičnog suđenja, neophodno sagledati da li je žalbeni sud ispitao odlučna pitanja koja su pred njega izneta ili se zadovoljio pukim potvrđivanjem odluke prvostepenog suda.
Imajući u vidu da je presudom Privrednog apelacionog suda Pž. 3243/14 od 23. oktobra 2014. godine prvostepena presuda ukinuta sa nalogom prvostepenom sudu da u ponovnom postupku utvrdi upravo navedenu činjenicu – da li je banka ispunila svoje obaveze prema M, Ustavni sud smatra da se predmetna okolnost svakako ima smatrati za odlučno pitanje, te je stoga drugostepeni sud imao obavezu da se izjasni o citiranim navodima podnosioca iz žalbe, a s obzirom na to da se isti tiču upravo tog odlučnog pitanja. Ustavni sud konstatuje da se drugostepeni sud u osporenoj presudi ograničio na doslovno ponavljanje razloga koje je prvostepeni sud istakao u pogledu predmetnog pitanja, pri čemu odnosni žalbeni navodi podnosioca, koji se ne mogu smatrati a priori neosnovanim, nisu razmotreni ni na jednom mestu u presudi. Imajući navedeno u vidu, ne prejudicirajući ishod parničnog postupka, Ustavni sud je ocenio da osporena drugostepena presuda ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u pogledu obaveze suda da ispita sve odlučne navode stranaka u postupku i u tom smislu navede jasne, dovoljne i razumljive razloge na kojima zasniva svoju odluku. Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Privrednog apelacionog suda Pž. 6110/19 od 24. decembra 2019. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 3385/20 od 19. I 2023)