Uvećanje zarade za prekovremeni rad
RADNO PRAVO
Uvećanje zarade za prekovremeni rad
Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktima i ugovorom o radu za prekovremeni rad najmanje 26% od osnovice, a za postojanje prekovremenog rada nije neophodno da postoji pisani zahtev ili odluka poslodavca o uvođenju prekovremenog rada, pošto duže ostajanje na poslu i bez pisanog naloga poslodavca može imati karakter prekovremenog rada.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Zakonom o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/136, 75/14, 13/17 – US, 113/17, 95/18 – autentično
tumačenje) propisano je: da puno radno vreme iznosi 40 časova nedeljno, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član
51. stav 1); da je, na zahtev poslodavca, zaposleni dužan da radi duže od punog radnog vremena u slučaju više sile,
iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji
nije planiran (prekovremeni rad), koji ne može da traje duže od osam časova nedeljno, niti duže od četiri časa dnevno (član
53); da zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktima i ugovorom o radu za prekovremeni rad
najmanje 26% od osnovice (član 108. stav 1. tačka 3).
Prema citiranim odredbama zakona, da bi za prekovremeni rad postojala obaveza poslodavca da zaposlenom isplati
uvećanu zaradu potrebno je da je zaposleni ostajao da radi prekovremeno na zahtev poslodavca i da je duže ostajanje na
poslu redovan način rada kod poslodavca u određenom periodu. Samim tim, zaposleni koji pred sudom dokazuje svoje
pravo na isplatu uvećane zarade za prekovremeni rad, treba da dokaže da je radio duže od propisanog radnog vremena, da
njegovo ostajanje na radu ima karakter prekovremenog rada, kao i visinu novčanog iznosa koji mu duguje poslodavac na
ime uvećane zarade za prekovremeni rad. Kako je u konkretnoj situaciji Apelacioni sud utvrdio činjenično stanje na osnovu
iskaza tužioca i saslušanih svedoka i evidencije koju su vodili zaposleni kod tuženog, na osnovu čega je obavljeno
veštačenje, pobijana odluka doneta je pravilnom primenom materijalnog prava.
Za postojanje prekovremenog rada nije neophodno, suprotno revizijskom navodu, da postoji pisani zahtev ili odluka
poslodavca o uvođenju prekovremenog rada, pošto duže ostajanje na poslu i bez pisanog naloga poslodavca (uz
podrazumevanje poslodavca da se mora biti dnevno ažuran, pa makar se to moglo postizati samo radom nakon radnog
vremena) može imati, kao što i jeste imalo u konkretnom slučaju, karakter prekovremenog rada. To se posebno ceni
prema prirodi delatnosti i organizaciji rada kod poslodavaca, kao i specifičnosti posla koji obavljaju zaposleni kod
poslodavca po ugovoru o radu, a poslovi koje je obavljao tužilac kao šef ekspoziture su po prirodi stvari takvi da se ne
obavljaju tokom redovnog radnog vremena, već po njegovom završetku, jer oni predstavljaju svojevrsno saldiranje svega
što je u tom danu urađeno.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev2. 3092/21 od 22. VI 2023)