Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi

PORODIČNO PRAVO

Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi

Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi i to pravo deteta može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Članom 61. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Drugim stavom istog člana propisano je da pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta. Najbolji interes deteta kojim je sud dužan da se rukovodi u sporu za zaštitu prava deteta (član 3. Konvencije o pravima deteta i član 6. Porodičnog zakona) predstavlja pravni standard koji čini nekoliko elemenata procene i to uzrast i pol deteta, njegove želje, osećanja i njegove emotivne potrebe.
U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi su u skladu sa nalazom i stručnim mišljenjem organa starateljstva odredili način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa ocem, koji je u najboljem interesu maloletnog deteta s obzirom da otac poseduje odgovarajuće roditeljske kompetencije. Navedeni način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta i oca određen je pravilnom primenom člana 272. stav 2. Porodičnog zakona, kojim je propisano da će u slučaju kada roditelji nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili kada sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem odlučiti sud.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 9760/22 od 6. X 2022)