Porez na imovinu
UPRAVNO PRAVO
Porez na imovinu
Porez na imovinu po osnovu prava svojine na zemljištu površine preko 10 ari i prava korišćenja na građevinskom zemljištu površine preko 10 ari, poreski obveznik plaća na razliku između ukupne površine zemljišta i površine od 10 ari.
Iz obrazloženja:
Prema odredbi člana 2. stav 1. tačka 1) Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/01…68//14) porez na imovinu plaća se na pravo svojine, odnosno na pravo svojine na zemljištu površine preko 10 ari, dok prema stavu 2. istog člana nepokretnostima, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se: zemljište (građevinsko, poljoprivredno, šumsko i drugo), stambene i poslovne zgrade, stanovi, poslovne prostorije, garaže i drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekti, odnosno njihovi delovi. Prema odredbi člana 4. stav 1. tačka 1. Zakona obveznik poreza na imovinu je pravno i fizičko lice koje je na nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije imalac prava iz člana 2. stav 1. tač. 1) do 4) ovog zakona. Odredbom člana 33. stav 1. Zakona propisano je da se utvrđivanje poreza na imovinu vrši na osnovu podataka iz poreske prijave i drugih podataka kojima nadležni poreski organ raspolaže, a od značaja su za utvrđivanje poreske obaveze, a stavom 2. da promene u toku poreske godine od značaja za visinu obaveze po osnovu poreza na imovinu ne utiču na utvrđivanje poreske obaveze za tu godinu, osim u slučaju iz člana 12. stav 3. ovog zakona.
Ocenjujući zakonitost osporenog rešenja Upravni sud nalazi da tužilac osnovano tužbom ukazuje da je tim rešenjem povređen zakon na njegovu štetu. Naime, prema odredbi člana 2. stav 1. tačka 1) Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/01…68//14) porez na imovinu plaća se na pravo svojine, odnosno na pravo svojine na zemljištu površine preko 10 ari, dok prema stavu 2. istog člana, nepokretnostima u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se: zemljište (građevinsko, poljoprivredno, šumsko i drugo), stambene i poslovne zgrade, stanovi, poslovne prostorije, garaže i drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekti, odnosno njihovi delovi. Prema odredbi člana 4. stav 1. tačka 1. Zakona obveznik poreza na imovinu je pravno i fizičko lice koje je na nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije imalac prava iz člana 2. stav 1. tač. 1) do 4) ovog zakona. Prema pravnom stavu Upravnog suda, utvrđenom na 100. sednici svih sudija održanoj dana 8. 3. 2021. godine, porez na imovinu koji je utvrđen primenom Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 47/13) po osnovu prava svojine na zemljištu površine preko 10 ari i prava korišćenja na građevinskom zemljištu površine preko 10 ari, poreski obveznik plaća na razliku između ukupne površine zemljišta i površine od 10 ari. Stoga, kod činjenice koja proizlazi iz dokaza u spisima, da je predmet oporezivanja poljoprivredno zemljište površine od 2964 m2, poljoprivredno zemljište površine od 109127 m2 i nepokretnosti odnosno građevinsko zemljište površine od 9451 m2, iz stanja u spisima ne proizlazi pravilnost zaključka tuženog organa da je tužiocu kao poreskom obvezniku poreska obaveza utvrđena u skladu sa zakonom, kada mu je porez na imovinu u tački 1. dispozitiva ožalbenog rešenja, utvrđen za površinu od 2964 m2, u tački 2. dispozitiva ožalbenog rešenja, porez na imovinu utvrđen za površinu od 109127 m2 i u tački 3. dispozitva ožalbenog rešenja porez na imovinu utvrđen za nepokretnosti odnosno građevinsko zemljište površine od 9451 m2, budući da iz navedene zakonske odredbe člana 2. stav 1. tačka 1. navedenog zakona proizlazi da se taj porez plaća samo na površinu koja prelazi 10 ari.
(Presuda Upravnog suda, Odeljenje u Novom Sadu, U. 8878/18 od 8. 9. 2022)