Nadležnost za odlučivanje o zakonitosti odluke skupštine stambene zajednice o razrešenju upravnika stambene zajednice
UPRAVNO PRAVO
Nadležnost za odlučivanje o zakonitosti odluke skupštine stambene zajednice o razrešenju upravnika stambene zajednice
Sudska pravna zaštita protiv odluke skupštine stambene zajednice kojom se razrešava upravnik stambene zajednice, ostvaruje se po tužbi u parničnom postupku pred nadležnim osnovnim sudom, a ne u upravnom sporu za koji bi bio nadležan Upravni sud.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Upravni sud se rešenjem U 17492/21 od 23. 6. 2022. godine, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet ustupio na nadležnost Višem sudu u Nišu u pravnoj stvari po tužbi tužioca A. A. podnetoj protiv tužene Skupštine stanara stambene zgrade, radi poništaja akta tužene od 9. 8. 2021. godine, kojim se tužilac dana 9. 8. 2021. godine razrešava dužnosti upravnika stambene zajednice.
Rešavajući nastali sukob nadležnosti u skladu sa odredbom člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, … 88/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mesno nadležan Osnovni sud u Nišu.
Odredbama člana 3. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“ broj 111/09) propisano je: da u upravnom sporu sud odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata, osim u pogledu kojih je predviđena drugačija sudska zaštita (stav 1), da u upravnom sporu sud odlučuje i o zakonitosti konačnih pojedinačnih akata kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, u pogledu kojih u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita (stav 2), da sud u upravnom sporu odlučuje i o zakonitosti drugih konačnih pojedinačnih akata kada je to zakonom predviđeno (stav 3). Odredbom člana 4. istog zakona propisano je da upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste pojedinačni pravni akt kojim nadležni organ, neposrednom primenom propisa rešava o određenom pravu ili obavezi fizičkog ili pravnog lica, odnosno druge stranke u upravnoj stvari.
Odredbama Zakona o stanovanju i održavanju zgrada („Službeni glasnik RS“, br. 104/16, 9/20 (drugi zakon)) propisano je: da vlasnik posebnog dela zgrade, osim prava propisanih zakonom kojim se uređuje pravo svojine, ima pravo i da: pokrene postupak pred nadležnim osnovnim sudom za utvrđivanje ništavosti odluke skupštine stambene zgrade koja je doneta suprotno ovom zakonu i podzakonskim aktima, u roku od 45 dana od saznanja za odluku, a najkasnije u roku od šest meseci od dana donošenja odluke (član 12. stav 1. tačka 5); da se postupak za utvrđivanje ništavosti odluke iz stava 1. tačka 5) ovog člana vodi prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak (član 12. stav 2); da skupština stambene zajednice bira i razrešava upravnika (član 42. stav 1. tačka 1); da stambena zajednica ima upravnika (član 49. stav 1); da upravnika bira skupština stambene zajednice iz redova članova skupštine stambene zajednice (član 49. stav 2); da mandat upravnika prestaje i ostavkom i razrešenjem (član 49. stav 3); da se upravnik razrešava na način predviđen za izbor upravnika (član 49. stav 5).
Iz citiranih odredaba zakona proizlazi da se odlukom skupštine stambene zajednice kojom se razrešava upravnik stambene zajednice ne rešava u kakvoj upravnoj stvari, u vršenju javnih ovlašćenja te da ova odluka nije upravni akt u smislu odredbe člana 3. st. 1, 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima, kao ni pojedinačni akt iz člana 3. st. 2. i 3. istog zakona. U skladu sa odredbom člana 12. stav 1. tačka 5) i stav 2. istog člana Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada, sudska pravna zaštita protiv odluke skupštine stambene zajednice kojom se razrešava upravnik stambene zajednice ostvaruje se po tužbi u parničnom postupku pred nadležnim osnovnim sudom, a ne u upravnom sporu za koji bi bio nadležan Upravni sud.
Imajući u vidu sve navedeno i s obzirom na to da je predmet tužbenog zahteva u ovoj pravnoj stvari poništaj odluke Skupštine stanara stambene zgrade od 9. 8. 2021. godine kojom se razrešava upravnik stambene zajednice, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je za postupanje po tužbi stvarno i mesno nadležan Osnovni sud u Nišu, na osnovu odredbe člana 40. stav 2. Zakona o parničnom postupku i člana 3. stav 1. tačka 38) Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS“, broj 101/13).
(Rešenje Vrhovnog kasacionog suda, Us. 10/22 od 24. III 2023)