Izdržavanje punoletnog deteta na redovnom školovanju
PORODIČNO PRAVO
Izdržavanje punoletnog deteta na redovnom školovanju
Punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, ukoliko to ne bi predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje, odnosno druge krvne srodnike.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo, i to odredbu člana 155. st. 2. i 4. i člana
160. Porodičnog zakona, kada je odlučio da tužena nije u obavezi da doprinosi izdržavanju tužilje koja je na redovnom
školovanju.
Uslovi za ostvarivanje prava punoletnog deteta na izdržavanje od roditelja propisani su odredbom člana 155. Porodičnog
zakona („Sl. glasnik RS“, broj 18/05, 72/11 i 6/15). Prema stavu 2. ovog člana punoletno dete koje se redovno školuje ima
pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, najkasnije do 26. godine života. Izuzetak od ovog
pravila propisan je stavom 4. istog člana, prema kome nema pravo na izdržavanje punoletno dete ako bi prihvatanje
njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje, odnosno druge krvne srodnike.
Po oceni Vrhovnog suda, na strani tužene postoje okolnosti koje vode zaključku da bi njena egzistencija bila ugrožena u
slučaju usvajanja zahteva za izdržavanje tužilje, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, najpre zaradu tužene,
opšte imovno stanje, kao i da je podstanar i ima troškove za zakupninu i režijske troškove. Dužnik izdržavanja punoletnog
deteta nije u obavezi da ulaže uvećane napore za pribavljanje potrebnih materijalnih sredstava kao kada je u pitanju
obaveza izdržavanja maloletnog deteta. Ova obaveza nije bezuslovna, već postoji samo pod pretpostavkom da su roditelji u
mogućnosti da doprinose izdržavanju, odnosno sud treba da oceni mogućnosti dužnika izdržavanja uzimajući u obzir sve
okolnosti konkretnog slučaja, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče zaradu i njegove vlastite potrebe i
zakonske obaveze izdržavanja, što je u ovom slučaju pravilno drugostepeni sud ocenio. Kod navedenog, suprotno
revizijskim navodima u sklopu svih okolnosti konkretnog slučaja pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev. 20830/23 od 6. IX 2023)