Porez na prenos udela u pravnom licu
UPRAVNO PRAVO
Porez na prenos udela u pravnom licu
Zakonom o porezima na imovinu, kao predmet oporezivanja, nije propisan prenos udela u pravnom licu, koji udeo može da bude i 100%.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 23. Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/01… 68/14), propisano je da se porez na prenos apsolutnih prava plaća kod prenosa uz naknadu prava svojine na nepokretnosti, prava intelektualne svojine, prava svojine na motornom vozilu – osim na mopedu, motokultivatoru, traktoru i radnoj mašini, pravo svojine na plovilu, odnosno prava svojine na vazduhoplovu sa sopstvenim pogonom – osim državnog kao i kod prenosa prava korišćenja građevinskog zemljišta.
Članom 24. istog Zakona propisano je da se prenosom uz naknadu, koji je predmet oporezivanja porezom na prenos apsolutnih prava, smatra i prenos uz naknadu celokupne imovine pravnog lica; prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio, ili je preuzeo samo deo tih obaveza.
Zakonom o stečaju (“Sl. glasnik RS”, broj 104/09… 83/14), propisano je, članom 1. stav 3. da se pod bankrotstvom podrazumeva namirenje poverilaca prodajom celokupne imovine stečajnog dužnika, odnosno stečajnog dužnika kao pravnog lica. Prema članu 135. istog zakona, predmet prodaje može biti stečajni dužnik kao pravno lice, uz saglasnost odbora poverilaca i uz prethodno obaveštavanje razlučnih i založnih poverilaca, u skladu sa članom 133. stav 2. tog zakona. Prema članu 136. istog zakona, propisano je da se posle prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, stečajni postupak u odnosu na stečajnog dužnika obustavlja (stav 1), a novac dobijen prodajom stečajnog dužnika ulazi u stečajnu masu u odnosu na koju se stečajni postupak nastavlja (stav 2).
Iz navedenih odredaba čl. 135. i 136. u vezi člana 1. stav 3. Zakona o stečaju, proizlazi da je zakonodavac u sporovođenju stečaja bankrotstvom propisao dva vida prodaje i to: prodaju stečajnog dužnika kao pravnog lica i prodaju celokupne imovine stečajnog dužnika. Činjenica da li je u postupku stečaja izvršena prodaja celokupne imovine stečajnog dužnika ili prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica, po nalaženju suda, je od bitnog uticaja na primenu navedenih odredaba Zakona o porezima na imovinu i utvrđivanje postojanja obaveze plaćanja poreza na prenos apsolutnih prava. Ovo jer je članom 23. Zakona o porezima na imovinu, propisano da se porez na prenos apsolutnih prava plaća kod prenosa uz naknadu određene imovine, a prema članu 24. istog zakona, prenosom uz naknadu u smislu člana 23. smatra se i prenos uz naknadu celokupne imovine pravnog lica u slučaju njegove redovne prodaje, likvidacije ili stečaja, dok je prema članu 25. istog zakona, obveznik poreza na prenos apsolutnih prava lice na koje se prenosi apsolutno pravo. Navedenim, ali ni ostalim odredbama Zakona o porezima na imovinu, nije kao predmet oporezivanja propisan prenos udela u pravnom licu, a koji udeo može da bude i 100%. Prenos udela, kao predmet oporezivanja, bio je propisan odredbama člana 23. stav 1. tačka 3. Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/01, 135/04 i 61/07), ali je navedena odredba brisana Zakonom o izmenama Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 5/09), koji je stupio na snagu 30. 1. 2009. godine, dakle pre zaključenja predmetnog ugovora o kupoprodaji od 24. 2. 2015. godine.
(Presuda Upravnog suda, U. 9179/18 od 30. IX 2022)