Tumačenje odredbi zaveštanja
NASLEDNO PRAVO
Tumačenje odredbi zaveštanja
Odredbe zaveštanja se tumače prema pravoj nameri zaveštaoca, što znači da se pri tumačenju spornih odredbi zaveštanja ne treba držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza već treba istražiti zaveštaočevu pravu nameru, a kada to nije moguće, zaveštanje se tumači u smislu koji je povoljniji za zakonske naslednike.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 135. Zakona o nasleđivanju („Sl. glasnik RS“, br. 46/95 …6/15), propisano je da odredbe zaveštanja treba tumačiti prema pravoj nameri zaveštaočevoj (stav 1). Kad se prava namera zaveštaočeva ne može utvrditi, zaveštanje se tumači u smislu koji je povoljniji za zakonske naslednike ili one kojima je zaveštanjem naložena kakva obaveza (stav 2).
Zakon o nasleđivanju je propisao subjektivni metod tumačenja, kao glavni, tako što se odredbe zaveštanja tumače prema pravoj nameri zaveštaočevoj, što znači da se pri tumačenju spornih odredbi zaveštanja ne treba držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza već treba istražiti zaveštaočevu pravu nameru. Kada to nije moguće, što je ovde slučaj, zaveštanje se tumači u smislu koji je povoljniji za zakonske naslednike, što u konkretnom slučaju znači da se devizna novčana sredstva koja su ostaviocu pripadala u vreme smrti raspodeljuju na nasledne učesnike po zakonskom osnovu nasleđivanja prema datim nasledničkim izjavama, kako su pravilno odlučili nižestepeni sudovi.
Neosnovani su navodi revizije zaveštajne naslednice da su nižestepeni sudovi pogrešno tumačili odredbe predmetnog zaveštanja samo isključivo jezičkim tumačenjem, ne primenivši subjektivni metod tumačenja niti volju ostavioca iskazanu u ovom delu zaveštanja, imajući u vidu da je, u vreme kada je zaveštanje pisano ostavilac imao dva devizna računa u banci Societe Generale i da je, očiglednom greškom, umesto brojeva računa naveo dva broja mobilnih telefona. Suprotno tim navodima revizije revidenta, navođenjem konkretnog broja, bez obzira što je nerazumljiv, ostavilac je isključio mogućnost tumačenja svoje volje jer sud nije u mogućnosti da zaključi da se radi o nekom drugom broju ili brojevima računa, a ne onom koji je ostavilac izričito napisao u svom zaveštanju. Ostavilac je imao mogućnost da, kao što je u tački 1. zaveštanja opisno naveo da zaveštajnom nasledniku ostavlja svu opremu, nameštaj, slike i druge stvari koje se zateknu u stanu (koji je tačno opisao), u trenutku njegove smrti, u tački 2. navede da zaveštajnom nasledniku ostavlja devizna novčana sredstva koja se na njegovo ime vode kod Societe Generale Yugoslav Bank, A.D. Beograd, a nije tako postupio. Kada se ima u vidu da je, u uvodnom delu zaveštanja, zaveštalac naveo da zaveštajnom svedoku ostavlja u nasleđe deo svoje nepokretne i pokretne imovine jasno označavajući broj računa koji je predmet zaveštanja sledi da je navođenjem broja računa zaveštalac opredelio svoju volju, pa je drugačije tumačenje zaostaviočeve volje isključeno. Zbog toga je pravilan zaključak nižestepenih sudova da se prava namera zaveštaočeva u ovom slučaju ne može da utvrdi pa revident neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 4335/22 od 18. V 2022)