Upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu

RADNO PRAVO

Upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu

Cilj upozorenja na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu je stavljanje u izgled zaposlenom mogućnosti nastupanja pravnih posledica usled počinjene povrede radne obaveze ili nepoštovanja radne discipline i ono mora biti dato neposredno pre davanja otkaza ugovora o radu za povredu koja je bila povod za otkaz kako bi se zaposleni izjasnio o onome što mu je stavljeno na teret.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su ocenili da je rešenje o otkazu Ugovora o radu od 31. 10. 2013. godine, nezakonito. Naime, polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno osporeno rešenje tužene od 31. 10. 2013. godine, i obavezana tužena da tužilju vrati na rad, ocenjujući da je tužena postupala suprotno odredbi člana 180. Zakona o radu, u vezi sa čl. 179. tačka 1. i 193. istog Zakona.
Tužilji je otkazan ugovor o radu iz razloga propisanih odredbom člana 179. tačka 1. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05). Odredbom člana 180. st. 1. i 2. Zakona o radu, propisano je da je poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. tač. 1-6. ovog zakona zaposlenog pismenim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje pet radnih dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. U upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.
Konvencija 158 MOR (Međunarodna organizacija rada), u odredbi člana 7, propisuje da radni odnos radnika neće prestati zbog razloga vezanih za ponašanje radnika ili njegov rad pre nego što mu se omogući da se brani od iznetih navoda, osim ako se s razlogom ne može očekivati od poslodavca da mu pruži tu mogućnost.
Imajući u vidu navedeno proizlazi da je cilj upozorenja stavljanje u izgled zaposlenom mogućnosti nastupanja pravnih posledica usled počinjene konkretne povrede radne obaveze ili nepoštovanja radne discipline i ono mora biti dato neposredno pre davanja otkaza ugovora o radu za povredu koja je bila povod za otkaz kako bi se zaposleni izjasnio o onome što mu je stavljeno na teret.
Kako je utvrđeno da tužena, kao poslodavac, nije dostavila pismeno upozorenje tužilji u smislu člana 180. Zakona o radu, to je rešenje o otkazu ugovora o radu od 31. 10. 2013. godine, nezakonito i s tim u vezi, tužbeni zahtev osnovan, te primenom člana 191. stav 1. istog zakona, pravilno je tužena obavezana da tužilju vrati na rad.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2. 840/21 od 13. IV 2022)