Stečaj i prestanak radnog odnosa
RADNO PRAVO
Stečaj i prestanak radnog odnosa
Licu koje je u stečajnom postupku radno angažovano na određeno vreme ne može prestati radni odnos zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Tužilac je sa tuženom 19. 1. 2002. godine zaključio ugovor o radu kojim je određeno da se tužilac zadržava na radu i zasniva radni odnos na poslovima sprovođenja stečajnog postupka, na određeno vreme do okončanja tih poslova, odnosno dok traje potreba za zadržavanje zaposlenog na radu, o čemu odlučuje tuženi. Dana 25. 1. 2017. godine je tuženi doneo rešenje kojim tužiocu prestaje radni odnos zaključno sa 25. 1. 2017. godine „radi sticanja prava na penziju”. U obrazloženju rešenja tuženi se pozvao na član 175. stav 2. Zakona o radu i naveo da tužilac dana 25. 1. 2017. ima preko 61 godinu života i navršava 41 godinu i šest meseci staža osiguranja, te u smislu člana 19b Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ispunjava uslove za sticanje prava na penziju.
Prema razlozima iznetim u pravnosnažnoj drugostepenoj presdi, tužilac i tuženi su se zaključenjem ugovora o radu sporazumeli da se radni odnos zasniva na određeno vreme do okončanja poslova iz stečajnog postupka, odnosno dok traje potreba za zadržavanje zaposlenog na radu, o čemu odlučuje tuženi. Tužlac nije osporavao navode tuženog da je u stečaju prestala potreba za njegovim radom, iz čega prema stanovištu drugostepenog suda proizlazi da su bili ispunjeni uslovi za donošenje rešenja o prestanku radnog odnosa tužiocu, bez obzira na činjenicu što se tuženi u obrazloženju osporenog rešenja pozivao na ispunjenost uslova iz člana 175. tačka 2. Zakona o radu. U razlozima drugostepene presude navodi se i da je tuženi u postupku naveo da je, u fakticitetu, radni odnos tužioca prestao iz razloga prestanka potrebe za njegovim radom u stečaju, a formalno na osnovu preporuke dobijene od Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, radi lakšeg ostvarivanja daljih prava lica koja na ovaj način ostaju bez zaposlenja, iz razloga ispunjenosti uslova za penziju. Tužilac nije osporavao ovu činjeničnu tvrdnju tuženog. U takvoj situaciji drugostepeni sud zaključuje pozivom na odredbu člana 63. Zakona o stečajnom postupku, da je bez obzira što je u rešenju naveden drugi razlog, osnovano doneto osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužioca. Stoga nalazi da prvostepeni sud pravilno zaključuje da je otvaranje stečajnog postupka razlog za otkaz ugovora o radu koji se po odredbi člana 63. Zakona o stečajnom postupku nakon otvaranja stečajnog postupka primenjuje na ugovore o radu kao lex specialis, te da je cilj istog zadržavanje određenih radnika nakon otvaranja postupka stečaja.
Zakonom o stečajnom postupku („Sl. glasnik RS”, br. 84/04, 85/05 i 104/09) po kojem se sprovodi postupak stečaja nad tuženim, u kom je i zaključen i ugovor o radu između tužioca i tuženog, predviđeno je, u stavu 1. da je pokretanje stečajnog postupka razlog za otkaz ugovora o radu koji je stečajni dužnik zaključio sa zaposlenim. Stečajni upravnik odlučuje o otkazu ugovora o radu. Stečajni upravnik može, pored zaposlenih kojima nije dat otkaz ugovora o radu, da zaposli potreban broj lica radi okončanja započetih poslova i radi vođenja stečajnog postupka uz saglasnost stečajnog sudije. Ovim odredbama, uređen je poseban razlog za otkaz ugovora o radu – pokretanje stečajnog postupka. U konkretnoj situaciji radi se o otkazu ugovora o radu tužiocu koga je stečajni upravnik zaposlio radi obavljanja poslova sprovođenja stečajnog postupka. Tačno je da, prema citiranim odredbama, stečajni upravnik odlučuje o otkazu ugovora o radu i sa razloga pokretanja stečajnog postupka i zbog okončanja poslova za koje je zaposlio određena lica, po pokretanju stečajnog postupka. Međutim, u konkretnom slučaju, osporeno rešenje doneto je sa određenih razloga navedenih u obrazloženju tog rešenja, propisanih odredbom člana 175. stav 1. tačka 2. Zakona o radu i pozivom na taj otkazni razlog. Razlozi otkaza konkretizovni su obrazloženjem, navodom da tužilac 25. 1. 2017. gdine ima preko 61 godinu života i navršava 41 godinu i šest meseci staža osiguranja, te u smislu člana 19b Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ispunjava uslove za sticanje prava na penziju, te je razlog za otkaz ispunjavanje uslova za sticanje prava za odlazak tužioca u prevremenu penziju.
Za pravilnu odluku o tužbenom zahtevu potrebno je raspraviti da li je tužilac po odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS”, br. 34/03 … 142/14) ostvario pravo na prevremenu starosnu penziju (član 19b) podnošenjem zahteva za ostvarivanje prava na prevremenu starosnu penziju, danom prestanka radnog odnosa po osporenom rešenju, čime bi bio ostvaren osnov sa kog je rešenje doneto. Od toga zavisi zakonitost konkretnog osporenog rešenja.
(Rešenje Vrhovnog kasacionog suda, Prev. 496/22 od 20. X 2022)