Smetnja za obavljanje dužnosti staratelja

UPRAVNO PRAVO
Smetnja za obavljanje dužnosti staratelja

Postojanje ugovora o doživotnom izdržavanju, koji je staratelj zaključio sa majkom štićenika, predstavlja smetnju za obavljanje dužnosti staratelja.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 126. Porodičnog zakona („Sl. glasnik RS”, br. 18/05… 6/15) propisano je da se za staratelja postavlja lice koje ima lična svojstva i sposobnosti potrebne za obavljanje dužnosti staratelja, a pristala je da bude staratelj. Za staratelja se prvenstveno postavljaju supružnik, srodnik ili hranitelj štićenika, osim ako interes štićenika ne nalaže drugačije.
Odredbom člana 128. istog zakona propisano je da se za staratelja ne može postaviti: lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti; lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava; lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika; lice od koga se, s obzirom na njegove lične odnose sa štićenikom, roditeljima štićenika ili drugim srodnicima, ne može očekivati da će pravilno obavljati poslove staratelja.
Odredbom člana 133. istog zakona propisano je da je organ starateljstva dužan da bez odlaganja razreši staratelja ako utvrdi da je on iz bilo kog razloga prestao da obavlja dužnost, ili da zloupotrebljava prava odnosno grubo zanemaruje dužnost staratelja, ili da je nastupila neka okolnost po kojoj on ne bi mogao biti postavljen za staratelja (stav 1). Organ starateljstva dužan je da razreši staratelja u roku od 30 dana od dana kada utvrdi da obavlja dužnost staratelja nesavesno ili da bi za štićenika bilo korisnije da mu se za staratelja postavi drugo lice (stav 2).
Po oceni Upravnog suda, tuženi organ je pravilnom primenom odredbe člana 133. stav 1. Porodičnog zakona, razrešio A. A. dužnosti staratelja nad štićenicom B. B. i pravilnom primenom odredbe člana 134. stav 1. istog zakona, B. B. stavio pod neposredno starateljstvo Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, Odeljenja Voždovac, u čije ime će obavljati poslove staratelja Đ. Đ, diplomirani socijalni radnik. Ovo sa razloga, što je tuženi pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postojanje ugovora o doživotnom izdržavanju, koji je tužilja zaključila pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu sa majkom B. B. dana 5. 12. 2011. godine predstavlja smetnju za obavljanje dužnosti staratelja, zbog čega se svrha starateljske zaštite ne može ostvariti, a to imajući u vidu da je staratelj dužan da u skladu sa članom 138. stav 2. tačka 2. sredstva za izdržavanje štićenika pribavlja i iz sredstava dobijenih od lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju štićenika, kao i da kontroliše rad davaoca izdržavanja, pa je i po nalaženju suda pravilno primenjena odredba člana 128. stav 1. tačka 3. Porodičnog zakona, jer su interesi tužilje, postojanjem navedenog ugovora, u suprotnosti sa interesima štićenika.
(Presuda Upravnog suda, U. 10663/18 od 9. IX 2022)