Samostalno vršenje roditeljskog prava

PORODIČNO PRAVO
Samostalno vršenje roditeljskog prava

Jedan roditelj vrši sam roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava, a u sporu za vršenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Vrhovni sud nalazi da je pobijanom odlukom pravilno primenjeno materijalno pravo kada je odlučeno da se maloletna deca parničnih stranaka povere majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uz uređen model održavanja ličnih odnosa maloletne dece sa ocem i obavezivanje oca da doprinosi njihovom izdržavanju.
Prema članu 77. Porodičnog zakona propisani su uslovi za samostalno vršenje roditeljskog prava tako što je u stavu 3. propisano da jedan roditelj vrši sam roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava. U sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta po članu 266. stav 1. navedenog zakona, a pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima (član 270).
Pobijana presuda doneta je u skladu sa navedenim odredbama Porodičnog zakona i Konvencije o pravima deteta, kao i elementima za procenu najboljeg interesa deteta, koje između ostalog čine uzrast i pol deteta, zrelost deteta, potrebe deteta (vaspitanje, stanovanje, ishrana, odevanje, zdravstvena briga i drugo) i sposobnost roditelja da zadovolji utvrđene potrebe deteta. Suprotno navodima revizije, ovaj sud smatra da su prilikom donošenja odluke o poveravanju maloletne dece i održavanju ličnih odnosa sa ocem, nižestepeni sudovi pravilno procenili najbolji interes maloletne dece u smislu čl. 6. i 266. stav 1. Porodičnog zakona, prihvatajući stručno mišljenje organa starateljstva pribavljeno na osnovu člana 270. navedenog zakona i posvećujući dužnu pažnju mišljenju dece koje je utvrđeno u smislu člana 65. istog zakona. Majka poseduje roditeljski kapacitet i adekvatno prepoznaje i zadovoljava emocionalne, bazične i razvojne potrebe dece, te predstavlja autoritet koji deca poštuju, prepoznaje ulogu i značaj drugog roditelja i deca imaju razvijen blizak odnos sa maloletnim bratom po majci. Pored toga, posvećena je i dužna pažnja mišljenju maloletne V. V. koja se izjasnila da želi da živi sa majkom dok sa tatom želi redovne kontakte, a maloletna G. G. se participirajući u postupku izjasnila da bi volela da živi i sa mamom i sa tatom. U interesu maloletne dece nije njihovo međusobno razdvajanje. Maloletna deca su poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, što obezbeđuje da deca imaju kontinuitet boravka, doživljaj sigurnosti, ustaljenosti u ritmu i navikama, kao i polnu identifikaciju što je sve neophodno za njihov pravilan razvoj.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev. 483/23 od 6. IX 2023)