Odgovornost države za naknadu štete nastale zbog neizvršenja sudskih odluka
USTAVNO PRAVO
Odgovornost države za naknadu štete nastale zbog neizvršenja sudskih odluka
Sama činjenica da je sudskom odlukom utvrđeno da neko lice zbog neefikasnog i nedelotvornog postupanja suda nije u mogućnosti da u razumnom roku naplati svoje potraživanje iz radnog odnosa u izvršnom, odnosno stečajnom postupku, prema dužniku, koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, dovoljna je da bi se utvrdila odgovornost države za naknadu imovinske štete.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Ustavni sud je zaključio da podnositeljke ustavne žalbe praktično ukazuju da je pogrešna ocena parničnih sudova da nisu dokazale postojanje uzročno-posledične veze između nedelotvornog postupanja izvršnog suda i pretrpljene materijalne štete u vidu nerealizovanih potraživanja koje im je utvrđeno u izvršnom postupku protiv izvršnog dužnika DP „S.“ Bač. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na pravne stavove i ocene koje je detaljno izneo u Odluci Už-9242/2020 od 7. aprila 2022. godine, a koji se primenjuju i u konkretnom slučaju. Ustavni sud je u pomenutoj Odluci podsetio na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju je i sam prihvatio u svojoj praksi prilikom odlučivanja o ustavnim žalbama, u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom i pravom na naknadu materijalne štete. Takođe, Ustavni sud je konstatovao da su, u međuvremenu, nadležni sudovi u svojim odlukama zauzeli isto pravno stanovište u vezi sa pitanjem odgovornosti Republike Srbije za naknadu ove vrste imovinske štete, pozivajući se upravo na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, kao i na Zaključak o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka, koji je usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 2. novembra 2018. godine.
Ustavni sud je u Odluci Už-9242/2020 od 7. aprila 2022. godine zaključio da je sama činjenica da je sudskom odlukom utvrđeno da neko lice zbog neefikasnog i nedelotvornog postupanja suda nije u mogućnosti da u razumnom roku naplati svoje potraživanje iz radnog odnosa u izvršnom, odnosno stečajnom postupku, prema dužniku, koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, dovoljna da bi se utvrdila odgovornost države za naknadu imovinske štete. Drugim rečima, pretpostavka za zasnivanje objektivne odgovornosti Republike Srbije za naknadu ove vrste imovinske štete nastale iz potraživanja iz radnog odnosa prema dužniku koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, jeste prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom izvršnom, odnosno stečajnom postupku. Ustavni sud je naglasio da kod ovog oblika objektivne odgovornosti Republike Srbije za štetu važi pretpostavka uzročnosti, tako da oštećeno lice ne snosi teret dokazivanja postojanja uzročno-posledične veze, već se ona pretpostavlja.
Ustavni sud je ocenio da je osporenom presudom povređeno pravo podnositeljki ustavne žalbe na pravično suđenje, pa je poništio osporenu presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr. 3/18 od 14. avgusta 2018. godine i odredio da taj sud donese novu odluku o žalbi podnositeljki ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Čačku Prr. 20/18 od 23. aprila 2018. godine.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 11381/18 od 19. I 2023)