Ništav ugovor o doživotnom izdržavanju
NASLEDNO PRAVO
Ništav ugovor o doživotnom izdržavanju
Ništav je ugovor o doživotnom izdržavanju u kome je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svog zanimanja, odnosno delatnosti stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije i slično), ako prethodno za ugovor nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 196. Zakona o nasleđivanju (“Sl. glasnik RS“, br. 46/95…6/15), propisan je poseban slučaj ništavosti ugovora tako što je ništav ugovor u kome je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svog zanimanja, odnosno delatnosti stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije i slično), ako prethodno za ugovor nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva.
U konkretnom slučaju, tuženi je pok. V. V, tužiočevog oca, sa kojim je zaključio predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju, upoznao kao član ekipe hitne pomoći, medicinski tehničar, koji je u više navrata dolazio u njegov stan radi medicinske intervencije, imajući u vidu da je pok. V. V. bolovao od hroničnog opstruktivnog bronhitisa i visokog krvnog pritiska, zbog čega je u dva navrata hospitalizovan, a preminuo je sedam meseci nakon zaključenja predmetnog ugovora. Za zaključenje predmetnog ugovora tuženi nije imao saglasnost organa starateljstva, niti je tražio saglasnost tog organa. To znači da je predmetni ugovor ništav, na osnovu odredbe člana 196. Zakona o nasleđivanju, a posledica njegove ništavosti je obaveza tuženog da tužiocu vrati ono što je primio po osnovu takvog ugovora, na osnovu odredbe člana 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Neosnovani su navodi revizije tuženog o tome da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo, jer odnos staranja propisan odredbom člana 196. Zakona o nasleđivanju, podrazumeva stalnost staranja, voljan i obavezan kontakt staraoca sa pacijentom, ali ne i onaj koji je slučajan i koji može biti jednokratan. Suprotno tim navodima revizije revidenta, staranje o primaocu izdržavanja, kao razlog zbog kog je neophodno pribavljanje saglasnosti nadležnog organa starateljstva za zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju u smislu odredbe člana 196. Zakona o nasleđivanju, podrazumeva svaku direktnu ili indirektnu brigu koja se potencijalnom primaocu pruža u okviru zanimanja fizičkog lica ili registrovane delatnosti pravnog lica. Najznačajnije je to da se prilikom obavljanja zanimanja, odnosno delatnosti dolazi u kontakt sa ljudima kojima je potreban neki vid staranja. U konkretnom slučaju, tuženi je u svojstvu medicinskog tehničara zaposlenog u ekipi hitne pomoći upoznao pok. V. V. pri odlasku na medicinsku intervenciju, na njegov poziv i u njegovom stanu, a odredba člana 196. Zakona o nasleđivanju primenjuje se, između ostalog, i na domove zdravlja, ambulante, bolnice, humanitarne organizacije i sve pojedince koji su u njima zaposleni i u mogućnosti su da stupe u kontakt sa potencijalnim primaocima izdržavanja, što je ovde slučaj.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 3240/23 od 12. IV 2023)