Delimična ništavost testamenta
NASLEDNO PRAVO
Delimična ništavost testamenta
Testament delimično ne proizvodi pravnno dejstvo ako je zaveštalac raspolagao zajedničkom svojinom preko visine kasnije utvrđenog suvlasničkog udela.I z o b r a z l o ž e n j a:
U konkretnom slučaju, o pravima roditelja stranaka kao supružnika odlučio je sud, utvrđenjem da svojinski udeo majke
stranaka iznosi 3/5 dela na nepokretnosti stečenoj u toku trajanja braka. Kod takvog stanja, pravilan je zaključak
drugostepenog suda da je spornim testamentom oca stranaka zahvaćen deo imovine njihove majke i da je u tom delu
njegovo testamentalno raspolaganje ništavo. Prema utvrđenom, sada pok. G. G. je testamentom od 30. 5. 1991. godine
opredelio imovinu koju ostavlja sinu, nakon pokretanja postupka deobe zajedničke imovine, prema čijem ishodu njegov
svojinski udeo na nepokretnosti iznosi 2/5 dela. Drugostepeni sud je zaključio da je ostavilac testamentom raspolagao i
suvlasničkim i sukorisničkim udelima koji nisu bili njegovi, već sada pok. D. D. Sada pok. G. G. nije mogao raspolagati
preko svog udela u pravima na nepokretnosti od 2/5 dela, te je preko toga njegovo testamentalno raspolaganje stanom u
suterenu i pravom korišćenja zajedničkih prostorija u zgradi i polovinom stana na spratu, protivno prinudnim propisima u
smislu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima, te ništavo za 1/10 idealnih delova u odnosu na stan na prvom spratu, a
za 3/5 idealnih delova u odnosu na stan u suterenu i pravo korišćenja zajedničkih prostorija u zgradi – podruma, tavana i
dvorišta, shodno suvlasničkom udelu sada pok. G. G. koji je utvrđen u sporu za podelu bračne tekovine. Pravilna je ocena
drugostepenog suda da je zaveštanje ništavo i bez dejstva u delu za koji je tužbeni zahtev usvojen, a da u preostalom
punovažno zaveštanje dejstvo proizvodi.
Neosnovani su revizijski navodi tužilje da je drugostepeni sud pogrešno utvrdio da je predmetni testament ništav za 1/10
idealnih delova u odnosu na stan na prvom spratu, umesto za 3/5 idealnih delova, kod činjenice da testator tim stanom nije
raspolagao u celini, već samo sa 1/2 idealnog dela, čime je pored svog suvlasničkog udela od 2/5= 4/10, zahvatio i deo
tekovinskog udela svoje supruge u 1/10 dela. Takođe, bez uticaja su navodi revizije tužilje da je u vreme sačinjavanja
spornog testamenta bio u toku postupak za podelu bračne tekovine i da je celokupna imovina bila obuhvaćena zabranom
raspolaganja po rešenju o privremenoj meri od 20. 6. 1991. godine, a kojoj ne podleže sačinjenje testamenta 30. 5. 1991.
godine. Testamentom se imovinom raspolaže za slučaj smrti.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev 7269/22 od 21. II 2024)