Teška telesna povreda kvalifikovana smrtnom posledicom
KRIVIČNO PRAVO
KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO
Teška telesna povreda kvalifikovana smrtnom posledicom
Posledice povreda kakve je zadobio oštećeni ne moraju odmah da budu praćene kliničkom simptomatologijom, već se ovakve posledice mogu razviti posle više sati, pa i nakon dva ili više dana, što se kod oštećenog i desilo.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Pravilno je iz nalaza i mišljenja Komisije veštaka Zavoda za sudsku medicinu u Nišu, a na osnovu medicinske dokumentacije koja je bila predmet veštačenja u ovom postupku, u pogledu povrede koju je oštećeni zadobio, utvrđeno da predmet u vidu teleskopske palice koju je oštećeni opisao može izazvati povredu u vidu oguljotine kakva je i registrovana na levoj strani čela u dužini od oko dva cm i prelomom kosti, ali da udar takvim predmetom u levu čeonu regiju ne bi mogao da izazove povredu koja je nastala u vidu klizanja mozga, koje je moglo nastati upravo pokretima koje mozak pravi pri padu. Iz navedenog je pouzdano utvrđeno da je povreda nastala na način koji je prvostepeni sud utvrdio i to udarom predmetom koji je oštećeni opisao u predelu leve strane glave, a zatim i padom i udarom glave u asfaltnu podlogu.
Prvostepeni sud je pravilno ocenio odbranu optuženog kao neprihvatljivu i očigledno smišljenu na umanjenje svoje krivice sa razlozima da je najpre negirao bilo kakav fizički kontakt sa oštećenim, tvrdeći da ga on nije gurao i da fizički kontakt sa njim nije imao, pravilno nalazeći da je neprihvatljiva i njegova kasnije izmenjena odbrana i to da je oštećenog samo gurnuo, a kada je oštećeni pao da ga je preskočio i otišao. Pravilno je ocenjeno da je i takva odbrana suprotna kako iskazima navedenih svedoka, tako i iskazu svedoka V. S. koji je svedočio da je video da je optuženi nakon što je oštećeni pao, istog šutirao po telu dok je ležao na kolovozu, da je zatim optuženi protrčao pored njegovog vozila i da ga je tada lično video, opisujući njegov izgled, malu bradu na licu, prepoznajući ga i u sudnici.
Pravilno je prvostepeni sud povezujući iskaz oštećenog u pogledu mehanizma zadobijanja povrede i moguće mehanizme za zadobijanje ovih povreda iz nalaza i mišljenja veštaka, utvrdio da je mehanizam koji je oštećeni predstavio pred sudom, udar u glavu i time izazvani pad na čvrstu podlogu zapravo način na koji je optuženi naneo predmetnu povredu oštećenom. Iz nalaza i mišljenja veštaka utvrđeno je i to da nakon povrede kakvu je oštećeni zadobio ne mora da postoji odmah i klinička simptomatologija, da sa uvećanjem količine izlivene krvi u prostor između moždanice i kosti lobanje i porastom pritiska unutar lobanjske duplje dolazi do pojave slabosti, pospanosti, mučnine, pa i kome, da se ovakve posledice mogu razviti posle više sati, pa i nakon dva ili više dana, što se kod oštećenog i desilo, što je i razlog da se oštećeni odmah nakon događaja nije sećao ko ga je udario.
Svedok B. J. je svedočio da ga je telefonom pozvao oštećeni, rekao da ima problem sa optuženim i D., da dođe u restoran jer mu ,,spremaju batine”, da ga je nakon 15 do 20 minuta ponovo zvao i rekao da je pretučen i da se ničega ne seća, da je neposredno nakon toga video povrede na njemu, da su se svi svedoci saglasno izjasnili o tome da je bio pospan i odsutan. Pravilno je cenjena i činjenica da se oštećeni, nakon što je otišao kući, dva dana telefonom nikome nije javljao, da je od strane svog prijatelja kroz dva dana pronađen da spava u istoj garderobi u kojoj je bio i u vreme kada je zadobio predmetnu povredu, krvav, te da je odveden kod lekara kada je i ustanovljeno da je u komi iako su mu oči otvorene, da je hitno operisan, a da je pritom, kako se svedoci saglasno izjašnjavaju, sam optuženi nakon kritičnog događaja više puta ponovio da je on tukao oštećenog.
U takvoj situaciji, žalbom branilac neosnovano pokušava da predstavi da optuženi nije naneo predmetnu povredu oštećenom, ukazujući i na mogućnost da se okliznuo zbog mokre podloge i mogućnost da je tu povredu zadobio nakon kritičnog događaja jer je prošlo izvesno vreme od kritičnog događaja do odlaska oštećenog kod lekara. Branilac neosnovano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnopravnih utvrđenja prvostepenog suda iz pobijane presude.
Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je na osnovu svestrane ocene svih izvedenih dokaza i to izjave oštećenog i izjava svedoka očevidaca događaja, a posebno nalaza i mišljenja veštaka medicinske struke, koje je cenio samostalno i u međusobnoj povezanosti, kao i u vezi sa odbranom optuženog, pravilnom primenom odredbe čl. 16. i 419. Zakonika o krivičnom postupku, u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primenio krivični zakon kada je radnje optuženog pravno kvalifikovao kao teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. Krivičnog zakonika, jer je optuženi oštećenom naneo teške telesne povrede opasne po život, na način opisan u izreci prvostepene presude, sa direktnim umišljajem koji oblik vinosti je pravilno utvrđen i obrazložen u toj presudi.
(Presuda Apelacionog suda u Nišu, Kž1 224/22 od 4. IV 2022)