Radni odnosi

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Radni odnosi
Nije prekršeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Viši privredni sud djelimično uvažio žalbu tužene i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o kamatama i drugim potraživanjima iz radnog odnosa primjenom člana 169. stav 1. tačka 2. Zakona o stečaju u situaciji kada su apelantice propustile da navedu iznose potraživanja u stečajnom postupku, za što je Viši privredni sud dao obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Nema ni kršenja prava na pravično suđenje u segmentu prava na pravnu sigurnost kada je različito postupanje sudova u BiH posljedica primjene prava, pri čemu kvantitet uzoraka na kojima apelantice zasnivaju prigovor o kršenju pravne sigurnosti nije dovoljan za relevantno ispitivanje ovog prigovora u smislu ukazane prakse Evropskog suda za ljudska prava.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Ustavni sud uočava proizvoljnost Višeg privrednog suda u dijelu obrazloženja da apelantice nisu bile aktivno legitimisane da u sudskom postupku traže uplatu doprinosa na ime penzijskog i invalidskog osiguranja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na praksu zauzetu u Odluci broj AP-311/04 u kojoj je utvrđeno kršenje prava na pristup sudu jer su redovni sudovi utvrdili da apelant nije aktivno legitimisan da traži uplatu doprinosa iz radnog odnosa. Ustavni sud je u citiranom predmetu zaključio da je apelant aktivno legitimisan da traži pred nadležnim sudom uplatu doprinosa iz radnog odnosa od poslodavca (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-311/04 od 22. aprila 2005. godine, tačka 33, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Kako je Viši privredni sud ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio primarno iz razloga što apelantice ovaj dio potraživanja u stečajnom postupku nisu iskazale u preciziranom iznosu, u smislu člana 169. stav (1) tačka (2) Zakona o stečaju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 16/16), ovaj lapsus Višeg privrednog suda u konačnici nije imao za posljedicu kršenje prava apelantica na pravično suđenje u segmentu pristupa sudu.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-2915/20 od 6. IV 2022)