Uvećanje zarade po osnovu minulog rada
USTAVNO PRAVO
Uvećanje zarade po osnovu minulog rada
Kolektivnim ugovorom i drugim opštim aktom poslodavca može se predvideti da staž osiguranja sa uvećanim trajanjem bude osnov za uvećanje zarade po osnovu minulog rada.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Apelacioni sud u Nišu u ukidajućem rešenju Gž1. 4029/17 od 4. decembra 2018. godine izrazio je pravni stav da je pravo zaposlenog na uvećanu zaradu/platu po osnovu minulog rada regulisano imperativnom normom Zakona o radu i Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, zbog čega kolektivni ugovor ne može da bude osnov za veća prava. Osnovni sud u Nišu je takvo stanovište u potpunosti implementirao u obrazloženje osporene prvostepene presude, dok je Apelacioni sud u Nišu u osporenoj drugostepenoj presudi dodatno pojasnio da je odredba člana 96. stav 1. tačka 6) PKU, zapravo, u suprotnosti sa Zakonom o radu i Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama, iz kog razloga nema mesta njenoj primeni. Ustavni sud, dakle, konstatuje da konačan stav parničnog suda po pitanju odredbe člana 96. stav 1. tačka 6) PKU jeste da je ona contra legem.
Pravo na uvećanu zaradu/platu po osnovu minulog rada, saglasno navedenoj odredbi PKU, pored godina rada ostvarenih u radnom odnosu, a što je regulativa koju sadrži i Zakon o radu i Zakon o platama u državnim organima i javnim službama, obuhvatalo je i godine staža osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem. Kada je, uopšte, reč o pravu na uvećanu zaradu /platu, Zakon o radu ne sadrži numerus clausus osnova po kojima poslodavac može da prizna to pravo svojim zaposlenima, već prepušta da se, pored osnova koji su sadržani u članu 108. stav 1, a među kojima je i minuli rad, opštim aktom i ugovorom o radu utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu/platu. S tim u vezi, ukoliko zakonodavac autonomnoj regulativi dozvoljava uvođenje posebnih osnova za ostvarivanje prava na uvećanu zaradu /platu, sledi da osporeni akti, a posebno presuda Apelacionog suda u Nišu, ne sadrže adekvatno obrazloženje o tome zašto je utvrđenje većeg obima prava na uvećanu zaradu/platu, po osnovu koji je propisan i Zakonom o radu i Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama (minuli rad), bilo u suprotnosti sa ovim zakonima. Osim konstatacije da staž osiguranja sa uvećanim trajanjem služi za priznavanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, Apelacioni sud u Nišu nije izneo nijedan drugi razlog zbog čega smatra da ta vrsta penzijskog staža ne može da utiče na obim i nekog drugog prava zaposlenog, iako je tako propisano opštim aktom, već da je to slučaj samo sa pravima po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja. U navedenom kontekstu, Ustavni sud podseća da jedan od osnovnih postulata domaćeg radnog prava, koji je redigovan u odredbama člana 8. Zakona o radu, predviđa da kolektivni ugovor ne može da sadrži odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, ali da se tim aktom mogu utvrditi veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom.
Ustavni sud je zaključio da je osporenim presudama Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1547/19 od 17. septembra 2019. godine i Osnovnog suda u Nišu P1. 3183/18 od 3. aprila 2019. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu usvojio, poništio osporene presude i odredio da Apelacioni sud u Nišu donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv osporene presude Osnovnog suda u Nišu.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 1196/19 od 16. III 2023)