Udruženje za zaštitu životne sredine kao tužilac u upravnom sporu
UPRAVNO PRAVO
Udruženje za zaštitu životne sredine kao tužilac u upravnom sporu
Udruženje za zaštitu životne sredine i pored toga što nema neposredno pravo za podnošenje tužbe, može da ostvari tužilačku legitimaciju u upravnom sporu po tužbi protiv građevinske dozvole, kada je u pitanju projekat za koji je utvrđena potreba procene uticaja na životnu sredinu.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Vrhovni kasacioni sud nalazi da udruženje za zaštitu životne sredine koje je osnovano u skladu sa zakonom (zainteresovana javnost iz ekoloških propisa, odnosno zastupnici kolektivnih interesa i zastupnici širih interesa javnosti iz člana 44. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku) nema neposredno pravo, a kako to pogrešno zaključuje Upravni sud, za podnošenje tužbe u upravnom sporu, te u vezi sa tim da bude stranka u upravnom sporu u svojstvu tužioca, u skladu sa odredbom člana 11. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, po tužbi protiv građevinske dozvole ni u slučaju kada je u pitanju građevinska dozvola u vezi projekta za koji je utvrđena potreba procene uticaja na životnu sredinu, odnosno kada je u pitanju postupak povezan sa zaštitom životne sredine.
Ovo iz razloga jer ekološki propisi, Zakon o zaštiti životne sredine i Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu, koji propisuju pravni okvir zaštite životne sredine (pored Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine i Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu) i koji utvrđuju pojam „zainteresovana javnost“, da su zainteresovana javnost i udruženja koja se bave zaštitom životne sredine, propisuju neposredno pravo zainteresovane javnosti da učestvuju u upravnom postupku i pravo pokretanja upravnog spora samo u pojedinim postupcima propisanim tim zakonima, ali ne i Zakonom o planiranju i izgradnji. Zakon o planiranju i izgradnji, koji ne pripada korpusu ekoloških zakona, ne propisuje zainteresovanu javnost kao stranku u upravnom postupku donošenja građevinske dozvole, a Zakon o zaštiti životne sredine (član 81a), Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu, a imajući u vidu i Arhusku konvenciju, sadrže samo upućujuće norme prema kojima se pravo na podnošenje tužbe ostvaruje u skladu sa zakonom.
Prema odredbi člana 11. stav 1. Zakona o upravnim sporovima udruženje koje se bavi zaštitom životne sredine nema neposredno pravo na podnošenje tužbe, odnosno tužilačku legitimaciju u upravnom sporu protiv građevinske dozvole, jer se tim upravnim aktom ne rešava o pravu udruženja kao podnosioca tužbe, već o pravu stranke u upravnom postupku po čijem zahtevu je osporeno rešenje o građevinskoj dozvoli doneto. Odredba člana 11. Zakona o upravnim sporovima ne propisuje zainteresovanu javnost iz ekoloških propisa, te zastupnike kolektivnih interesa i zastupnike širih interesa javnosti iz člana 44. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku, kao pravne subjekte koji imaju svojstvo tužioca u upravnom sporu.
Međutim, po pravnom shvatanju Vrhovnog kasacionog suda, udruženje za zaštitu životne sredine i pored toga što nema neposredno pravo za podnošenje tužbe može da ostvari tužilačku legitimaciju u upravnom sporu po tužbi protiv građevinske dozvole, kada je u pitanju projekat za koji je utvrđena potreba procene uticaja na životnu sredinu. Navedeno proizlazi iz Zakona o zaštiti životne sredine (član 81a), Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu, Arhuske konvencije i odredbe člana 44. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku. Postojanje tužilačke legitimacije udruženja za zaštitu životne sredine ceni se u svakom konkretnom slučaju i to u skladu sa odredbom člana 11. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, polazeći od toga da li postoji pravno relevantna veza tužioca, odnosno interesa čijom zaštitom se bavi, sa predmetom odlučivanja upravnim aktom, a prema okolnosti da li je osporenom građevinskom dozvolom povređen interes čijom zaštitom se tužilac kao udruženje bavi i to interes zaštite životne sredine, zasnovan na Zakonu o planiranju i izgradnji, primenom kog zakona je osporena građevinska dozvola i doneta. Po shvatanju Vrhovnog kasacionog suda učešće tužioca u upravnom postupku u kome je doneta osporena građevinska dozvola, u svojstvu stranke iz člana 44. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku, kao ni okolnost da li je u tom postupku tražio svojstvo stranke u skladu sa odredbom člana 93. stav 1. istog zakona, ne predstavlja uslov za legitimaciju za podnošenje tužbe u upravnom sporu.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Uzp. 132/21 od 17. III 2023)