Pravo deteta da održava lične odnose sa srodnicima i drugim bliskim licima
PORODIČNO PRAVO
Pravo deteta da održava lične odnose sa srodnicima i drugim bliskim licima
Dete ima pravo da održava lične odnose sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost, ali i bliski srodnici mogu da podnesu tužbu i da traže da sud odredi način održavanja ličnih odnosa deteta sa njegovim srodnicima.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Revizijom tužene ukazuje se na pogrešnu primenu člana 61. stav 5. Porodičnog zakona. Po stavu revidenta, označena odredba pogrešno je primenjena po pitanju aktivne legitimacije tužilaca, jer pravo na održavanje ličnih odnosa sa srodnicima pripada detetu i roditelj koji vrši roditeljsko pravo odlučuje o održavanju ličnih odnosa deteta sa njegovim srodnicima, tako da u tom smislu sud nema pravo da interveniše.
Porodični zakon održavanje ličnih odnosa deteta sa srodnicima tretira kao pravo deteta. To jasno proizlazi iz navedene zakonske odredbe kojom je propisano da dete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost, ako to pravo nije ograničeno sudskom odlukom. Međutim, iako je održavanje ličnih odnosa sa srodnicima po izričitoj zakonskoj odredbi pravo deteta, sudovi omogućavaju srodnicima da podnesu tužbu jer bi se moglo desiti da bi to pravo detetu bilo uskraćeno kada bi aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe imalo dete, s obzirom da bi tužbu u njegovo ime trebalo da podnese roditelj koji vrši roditeljsko pravo, a taj roditelj je po pravilu lice koje sprečava održavanje ličnih odnosa deteta sa drugim srodnicima. U ovom sporu je to upravo slučaj.
Pogrešnu primenu odredbe člana 61. stav 5. Porodičnog zakona tužena vidi i u povredi najboljeg interesa deteta, jer se presudom uspostavljaju lični odnosi sa srodnicima sa kojima dete ne vezuje posebna bliskost. Prema pravilu sadržanom u toj odredbi postoji pretpostavka da je u najboljem interesu deteta održavanje odnosa sa srodnicima. Osnova tog prava deteta je u srodničkom odnosu, koji po pravilu podrazumeva i postojanje osećanja uzajamne bliskosti. Na roditeljima je da tu pretpostavku opovrgnu i dokažu da bi održavanje tih odnosa bilo protivno interesima deteta. U konkretnom slučaju, tužena nije dokazala da održavanje ličnih odnosa deteta sa tužiocima nije u najboljem interesu maloletne D. D, niti da između njih ne postoji odnos bliskosti. Dete je sa tužiocima provodilo vreme u kojem je njegov otac održavao lične odnose u kući u kojoj živi sa tužiocima, a i za vreme dok se otac nalazio u inostranstvu, kada je dete, uz saglasnost tužene, provodilo određeno vreme u njihovoj kući.
Uređenje načina održavanja ličnih odnosa deteta i tužilaca za slučaj boravka oca deteta u inostranstvu nije protivno zakonu. U konkretnom slučaju je i celishodno, imajući u vidu da je tužena onemogućila tužiocima da održavaju lične odnose sa detetom baš za vreme boravka njenog oca u inostranstvu, a što bi se moglo desiti u istoj situaciji i ubuduće.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev. 14357/23 od 31. VIII 2023)