Poništenje testamenta zbog nedostatka forme

SUDSKA PRAKSA CRNE GORE

Poništenje testamenta zbog nedostatka forme

Poništenje testamenta zbog nedostatka forme može se tražiti poslije otvaranja nasljedstva i to u roku od godine dana od kada se saznalo za testament, a najkasnije za 10 godina od proglašenja testamenta.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Prema odredbama Zakona o nasleđivanju (“Sl. list Crne Gore”, broj 74/08) tačnije prema odredbi člana 63. Zakona o nasleđivanju poništenje testamenta zbog zavještaočeve nesposobnosti za rasuđivanje ili zbog toga što zavještalac nije imao 15 godina života, kao i poništenje testamenta ili pojedinih njegovih odredaba zbog prijetnji ili prinude, prevare ili zablude, može se tražiti u roku od godinu dana od kada se doznalo za postojanje uzroka ništavosti, a najkasnije za 10 godina od proglašenja testamenta. Isto tako, odredbom člana 65. istoga zakona propisano je da se poništenje testamenta zbog nedostatka forme može tražiti poslije otvaranja nasljedstva i samo lice koje ima pravni interes i to u roku od godine dana od kada je saznalo za testament, a najkasnije za 10 godina od proglašenja testamenta. Dakle, budući da se radi o materijalnopravnim rokovima, koji su propisani zakonom, blagovremenost tužbe se cijeni u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi. S tim u vezi pravilno su našli nižestepeni sudovi da je tužilac podnio tužbu po proteku zakonom propisanog subjektivnog roka, jer je predmetnu tužbu podnio 20. 12. 2016. godine, a za predmetni testament je saznao 5. 10. 2015. godine kada je lično primio obaveštenje prvostepenog suda Rs. br. 180/15 od 2. 10. 2015. godine da je na zapisniku toga suda dana 30. 9. 2015. godine proglašen testament pokojnog M. D. kao i pravnu pouku da zainteresovana lica svoja prava na osnovu ovog testamenta mogu ostvariti u parničnom postupku. Da je tužilac saznao za postojanje testamenta dana 5. 10. 2015. godine ukazuje i dostavnica koja se nalazi u spisima predmeta Rs. br. 180/15 iz koje proizlazi da je pored potpisa tužioca u zagradi naznačeno da je tužilac navedeno pismeno primio lično, čime je nastupila prekluzija. No, i pod pretpostavkom da je tužilac podnio tužbu u zakonskom roku, pravilno su zaključili nižestepeni sudovi da je predmetni testament punovažan u smislu odredbe člana 61. Zakona o nasleđivanju jer je sačinjen u obliku koji propisuje zakon i pod uslovima predviđenim zakonom. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari, radi se o svojeručnom testamentu iz člana 66. navedenog zakona za čiju punovažnost je potrebno da ga zavještalac napiše svojom rukom i da ga potpiše. Na osnovu nalaza i mišljenja grafologa utvrđeno je da je pokojni M. D. predmetni testament napisao u cjelosti i da je isti potpisao, dok je vještak psihijatar našao (na osnovu medicinske dokumentacije) da je testator bio svjestan i orijentisan, bez obzira na tešku bolest od koje je bolovao i da se iz medicinske dokumentacije ne može vidjeti potreba za psihijatrom zbog mentalnih smetnji. Dakle, okolnost da je u testamentu navedeno prisustvo samo jednog svjedoka bez uticaja je na njegovu pravnu valjanost, jer se u konkretnom radi o svojeručnom testamentu iz člana 66. Zakona o nasleđivanju, a ne o pisanom testamentu pred svjedocima iz člana 67. navedenog zakona.

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. 812/19 od 20. II 2020)