Ništavost ugovorne odredbe banke o administrativnim troškovima obrade kredita

OBLIGACIONO PRAVO
Ništavost ugovorne odredbe banke o administrativnim troškovima obrade kredita
Banka korisniku mora na odgovarajući način predočiti na šta se odnose administrativni troškovi obrade kredita ili će ugovorna odredba o iskazivanju troškova banke da bude ništava.

I z  o b r a z l o ž e n j a:
Odredba ugovora o kreditu, u kojoj su iskazani administrativni troškovi banke ništava je ukoliko administrativni troškovi banke nisu jasno i precizno definisani po svojoj vrsti i strukturi kao i na koji način su obračunati, čime je korisniku kredita ostao nepoznat mehanizam obračuna ovih troškova i korisnik je usled toga doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku koja je na osnovu unapred pripremljenog teksta ugovora na čiju sadržinu korisnik ne može da utiče, odredila novčani iznos koji korisnik ima platiti na ime tih administrativnih troškova. Iz svih navedenih razloga navedena odredba je protivna načelu savesnosti i poštenja i jednake vrednosti uzajamnih davanja, a takođe i odredbama o odredivosti obaveze iz čl. 46. i 47. ZOO, s obzirom da banka ima pravo da svoje kreditne usluge naplaćuje i kroz troškove naknada bankarskih usluga, ali se naplata ovih troškova može vršiti samo pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita tako da korisnik kredita nijednog trenutka ne bude doveden u zabludu o kojim troškovima je reč odnosno iz čega se isti sastoje. Zbog toga je banka u obavezi da korisniku vrati naplaćeni iznos u smislu odredaba čl. 103, 105. stav 1. u vezi čl. 104. stav 1, 210. i 214. navedenog zakona sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe.
Naime, prema članu 103. stav 1. ZOO, ugovor je ništav ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima i to ako cilj povređenog pravila ili zakon ne upućuju na nešto drugo i na ništavost se po članu 109. pazi po službenoj dužnosti.
Načelo savesnosti i poštenja je opšte pravilo koje treba da odredi pristup i ponašanje banke kao davaoca kredita i predstavlja njenu zakonsku obavezu zasnovanu na odredbi člana 12. ZOO koja obavezuje učesnike da se pri zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa pridržavaju principa poštenog prometa. Ugovor o kreditu po svojoj pravnoj prirodi je posebna vrsta ugovora po pristupu, ali kod ovakvih ugovora sloboda pregovaranja nije u potpunosti isključena pošto su visina kredita, rokovi i način vraćanja, pa i sredstava obezbeđenja rezultat pregovora i ugovoranja. Upravo zbog toga korisniku kredita moraju biti dostupni svi ekonomski efekti kreditnog zaduženja. Ako su tim povodom učinjeni propusti doveli do konstituisanja nepravičnih ugovornih odredbi na štetu korisnika i nepoštovanja osnovnih načela obligacionog prava iz čl. 12, 15. i 16. ZOO isti se moraju ceniti kod odlučivanja o zahtevu za ništavost ugovornih odredaba.
Troškovi kredita u odnosu na mehanizam njihovog obračuna i naplate podrazumevaju da se oni iskazuju u efektivnoj kamatnoj stopi, jer je Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga („Sl. glasnik RS“, br. 36/11 i 139/14) u članu 2. tačka 21. propisano da godišnja efektivna kamatna stopa iskazuje ukupne troškove kredita i drugih finansijskih usluga koje plaća, odnosno prima korisnik tih usluga, pri čemu su ti troškovi izraženi kao procenat ukupnog iznosa ovih usluga na godišnjem nivou. Prema članu 11. st. 6. i 7. tog zakona, banka je dužna da efektivnu kamatnu stopu obračunava na jedinstven, propisani način radi poređenja istovrsnih ponuda različitih davalaca finansijskih usluga, a Narodna banka Srbije bliže utvrđuje uslove i način obračuna efektivne kamatne stope. Odlukom Narodne banke Srbije o uslovima i načinu obračuna efektivne kamatne stope i izgledu i sadržini obrazaca koji se uručuju korisniku („Sl. glasnik RS“, br. 65/11), važećoj u vreme zaključenja ugovora o kreditu, propisan je izgled i sadržina obrazaca koji se uručuju korisniku, pa je banka dužna da korisniku kredita pre zaključenja ugovora uruči ponudu sačinjenu na odgovarajućem obrascu (tačka 12) i da korisniku kredita uz zaključen ugovor uruči pregled obaveznih elemenata tog ugovora i plan otplate kredita sačinjene na odgovarajućim obrascima (tačka 13). Prema sadržini navedenih obrazaca, u okviru troškova kredita moraju biti prikazani visina efektivne kamatne stope i ukupan iznos koji će korisnik platiti tokom otplate, kao i vrsta i visina svih naknada i drugih troškova koji padaju na teret korisnika.
Obaveštavanje korisnika u predugovornoj fazi, propisano u članu 17. stav 4. tačka 8. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga obuhvata obavezu banke da u ponudi na propisanom obrascu prikaže efektivnu kamatnu stopu i ukupan iznos koji korisnik treba da plati, odnosno koji treba da mu se isplati, a prikazan je na reprezentativnom primeru u kome su naznačeni svi elementi na osnovu kojih je taj iznos obračunat. Osim toga, vrsta i visina svih naknada koje padaju na teret korisnika kredita, uz određenje da li su fiksne ili promenljive, kao i vrsta i visina drugih troškova (porezi, naknade nadležnim organima i dr.) predstavljaju pored ostalog, obavezne elemente ugovora o kreditu propisane u članu 19. stav 1. tačka 12. navedenog zakona.
Shodno tome, banka ima pravo na naplatu troškova i bankarskih usluga u vezi sa realizacijom kredita (troškovi obrade, praćenja i administriranja kredita), ali odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da plati banci administrativne troškove na dan puštanja kredita u tečaj, može biti pravno valjana samo pod uslovom da su isti jasno predočeni korisniku u predugovornoj fazi, a njihova naplata prikazana kroz obračun efektivne kamatne stope, tako da korisnik nijednog trenutka ne bude u zabludi o kojim troškovima je reč. Ukoliko ponuda banke ne sadrži jasne i nedvosmislene podatke o administrativnim troškovima koji su uključeni u obračun efektivne kamatne stope i čija visina se korisniku predočava, u tom slučaju je izostao prikaz (na reprezentativnom primeru) svih elemenata na osnovu kojih je iznos administrativnih troškova obračunat u smislu navedenih zakonskih odredaba.
Imajući u vidu navedeno, opisano postupanje banke je protivno načelu savesnosti i poštenja i određenosti ugovorne obaveze, kao i osnovnim načelima zaštite korisnika iz člana 5. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga o pravu na ravnopravan odnos sa davaocem finansijske usluge, pravu na informisanje i pravu na određenost ili odredivost ugovorne obaveze, pa je pomenuta ugovorna odredba izložena posledicama ništavosti i obavezi banke da korisniku prema članu 104. ZOO vrati ono što je primila po ništavoj odredbi ugovora. Korisnik osnovano potražuje iznos, koji je korisniku od strane banke naplaćen jednokratno kao administrativni trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u smislu čl. 210. i 214. ZOO.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev 2703/20 od 4. XI 2020)