Naknada štete u obliku novčane rente
OBLIGACIONO PRAVO
Naknada štete u obliku novčane rente
Naknada štete u obliku novčane rente može se dosuditi samo za štetu koja postoji u momentu donošenja sudske odluke pa ubuduće, a ne i za ranije pretrpljenu štetu koja se dosuđuje u jednokratnom iznosu.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Osnov potraživanja tužilje je naknada štete na ime izgubljene zarade u vidu razlike između plate koju bi ona ostvarivala da je
u radnom odnosu i isplaćene invalidske penzije za period od 26. 9. 2000. do 30. 6. 2015. godine, na ime troškova nabavke
lekova za period od 29. 1. 2013. do 30. 6. 2015. godine, na ime troškova za nabavku artikala dijetetske ishrane za period
od 29. 1. 2013. do 30. 6. 2015. godine i naknada buduće štete u vidu rente.
Pošto je osnov potraživanja tužilje u ovoj parnici naknada štete, zastarelost se ceni na osnovu odredbe člana 376. Zakona o
obligacionim odnosima, imajući u vidu da se obaveza naknade štete smatra dospelom od trenutka nastanka štete, od kada i
počinju da teku rokovi zastarevanja. Naknada štete u obliku novčane rente može se dosuditi samo za štetu koja postoji u
momentu donošenja sudske odluke pa ubuduće, a ne i za ranije pretrpljenu štetu koja se dosuđuje u jednokratnom iznosu.
Dakle, renta je naknada u novčanom obliku čiji ukupan iznos nije poznat u momentu odlučivanja, koja se plaća periodično u
unapred utvrđenim iznosima za štetu koja će nastati u budućnosti, a buduća šteta ne može da zastari imajući u vidu da još
uvek nije ni dospela, kako se izjasnio i Ustavni sud u odluci Už-11420/2017 od 19. 5. 2022. godine.
Šteta na ime izgubljene zarade u vidu razlike između plate koju bi tužilja ostvarivala da je u radnom odnosu i isplaćene
invalidske penzije nastajala je sukcesivno, isplatom tužilji svakog mesečnog obroka invalidske penzije, od kada je ona za tu
štetu i saznala, što znači da su, u smislu odredbe člana 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zastarela ona tužiljina
potraživanja koja datiraju iz perioda dužeg od tri godine pre podnošenja tužbe sudu (8. 4. 2013. godine), dok potraživanje
za mart 2010. godine, po tom osnovu, nije zastarelo imajući u vidu da je tužilja invalidsku penziju, čiji iznos je niži od iznosa
zarade koju je ona imala mogućnost da ostvari za taj mesec, primila u aprilu 2010. godine. Potraživanje tužilje na ime
troškova nabavke lekova i artikala dijetetske ishrane koje potiče iz perioda kraćeg od tri godine pre podnošenja tužbe sudu,
takođe nije zastarelo.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo pri oceni prigovora
zastarelosti, zbog toga je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa je Vrhovni kasacioni sud odluku drugostepenog suda
ukinuo.
(Rešenje Vrhovnog kasacionog suda, Rev2. 3048/21 od 5. X 2022)