SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Valjanost spornog ugovora
Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Viši privredni sud, zanemarujući odluku Ustavnog suda kojom mu je predmet vraćen na ponovni postupak, ponovno donio istovjetnu odluku kao što je ona koju je Ustavni sud ukinuo i zasnovao je na „vjerovatnoći istinitosti“, a ne čvrstim dokazima provedenim u postupku.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nema ništa što bi ukazivalo da je proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo kada je odbijen apelantov tužbeni zahtjev i kada je, pri tom, dato jasno i argumentovano obrazloženje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Takođe, nema povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim navodima koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na nepristrasnost suda
Došlo je do povrede apelantovog prava na nepristrasnost suda kao aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da data izjava potpredsjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine jasno pokazuje njene predrasude i nesklonost prema apelantu zbog čega njeno učešće u postupku nakon ove izjave predstavlja kršenje standarda nepristrasnosti.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Učešća u izgradnji stana
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nema ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su utvrdili da je apelant obavezan da tuženom isplati sporni iznos koji je tužilac uplatio na ime učešća u izgradnji predmetnog stana i kada su na osnovu sprovedenih dokaza, koje su ocijenili svaki posebno i sve zajedno, utvrdili i da predmetno potraživanje nije zastarjelo, kao i kada činjenica da je drugostepeni sud neke od istovjetnih predmeta riješio u meritumu, a druge vratio na ponovni postupak prvostepenom sudu – ne predstavlja različitu praksu u radu tih sudova s obzirom na to da su svi ti predmeti, u konačnici, riješeni na isti način.