Category Archives for "02"

Pravo na slobodu izražavanja

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Pravo na slobodu izražavanja

Postoji kršenje prava apelanata na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sudovi, obavezivanjem apelanata na isplatu nematerijalne štete, nisu postigli pravičan balans između prava apelanata na slobodu izražavanja i prava tužioca na zaštitu njegovog ugleda, odnosno kada reakcija redovnih sudova u okolnostima konkretnog slučaja nije bila proporcionalna zakonitom cilju kome se teži, odnosno nije bila neophodna u demokratskom društvu.

Privatizacija državnog kapitala u preduzećima

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Privatizacija državnog kapitala u preduzećima

Nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Okružni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne odnose kojim je utvrđeno pravo svojine u korist Krajina Borac na predmetnim nepokretnostima i pri tome u obrazloženju dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu primjene odredaba Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima. Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke odgovorio na svaki tužbeni navod koji je ocijenjen bitnim i relevantnim za odlučenje, te je za svoje stanovište dao valjane, jasne i logične razloge.

Radni odnosi

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Radni odnosi

Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Sud BiH prilikom donošenja osporene odluke, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelantice, dao jasno i argumentovano obrazloženje iz kojeg ne proizlazi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da nije bilo proizvoljnosti u primjeni materijalnog i procesnog prava na koju je apelantica neosnovano ukazivala.