Pravo stanovanja deteta i roditelja koji vrši roditeljsko pravo
STAMBENO PRAVO
Pravo stanovanja deteta i roditelja koji vrši roditeljsko pravo
Pravo stanovanja deteta i roditelja koji vrši roditeljsko pravo na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj deteta, ako dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo nemaju pravo svojine na useljivom stanu, može se konstituisati i kada je stan u idealnom suvlasništvu roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo i trećeg lica.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Prema članu 194. Porodičnog zakona dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo imaju pravo stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj deteta ako dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo nemaju pravo svojine na useljivom stanu. Pravo stanovanja traje do punoletstva deteta. Nemaju pravo stanovanja dete i roditelj ako bi prihvatanje njihovog zahteva za pravo stanovanja predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja. U kontekstu navedenog materijalnog prava, pravo stanovanja (habitatio) predstavlja meru za ostvarivanje prava deteta na dom, kako bi se obezbedili životni uslovi potrebni za razvoj deteta zajemčeni članom 27. Konvencije o pravima deteta. Odgovornost za obezbeđivanje takvih uslova kojima će detetu biti pružen životni standard primeren fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju deteta prvenstveno snose roditelji deteta.
Konstituisanjem prava stanovanja u korist maloletne dece i majke, kao roditelja koji vrši roditeljsko pravo, a koja nema pravo svojine na useljivom stanu, pruža se zaštita pravu deteta na dom i zaštita najboljeg interesa maloletne dece. Okolnost što su tuženi, otac maloletne dece i privredno društvo čiji je on osnivač, suvlasnici na predmetnom stanu sa po 1/2 idealnog dela, ne predstavlja smetnju za konstituisanje prava stanovanja na tom stanu u korist maloletne dece i njihove majke kao zakonske zastupnice, s obzirom na to da se pravo stanovanja može konstituisati i kada je stan u idealnom suvlasništvu roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo i trećeg lica. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona. Međutim odredbom stava 3. istog člana, utvrđeno je da se zakonom može ograničiti način korišćenja imovine. Konstituisanje prava stanovanja u konkretnom slučaju na stanu na kome su tuženi suvlasnici zasnovano je na zakonu, budući da je u članu 194. Porodičnog zakona upravo predviđeno ograničenje načina korišćenja stana od strane vlasnika konstituisanjem prava stanovanja u korist drugih lica. Otac dece, tuženi D. D. je suvlasnik predmetnog stana sa tuženim „ĐĐ“ doo Novi Sad, čiji je osnivač i čije je prijavljeno sedište na adresi u Novom Sadu. Zato su bez uticaja navodi revizije da je tuženi D. D. otuđio ugovorom o kupoprodaji od 21. 9. 2022. godine, stan u Novom Sadu u ulici … broj .. i da je sada prijavljeno sedište tuženog privrednog društva preseljeno u predmetni stan u ulici … u Novom Sadu, te da tuženi D. D. više nema u svojini useljiv stan, jer su ovo činjenice koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici, a pravnosnažnost presude vezuje se za činjenično stanje utvrđeno do zaključenja glavne rasprave (član 360. stav 3. ZPP).
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 19240/22 od 22. III 2023)