Rok za podnošenje ustavne žalbe
USTAVNO PRAVO
Rok za podnošenje ustavne žalbe
Ustavna žalba može se podneti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu je propisano da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Imajući u vidu da je osporena presuda Upravnog suda od 21. februara 2018. godine, kojom je pravnosnažno okončan upravni postupak vođen po zahtevu od 21. aprila 2016. godine, a da je ustavna žalba izjavljena 28. decembra 2020. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba u odnosu na osporene akte navedene u ovoj tački obrazloženja podneta posle isteka roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud ustavnu žalbu u tom delu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog zakona, rešavajući kao u drugom delu izreke.
Ovaj sud je imao u vidu navode podnosioca da „žalbu“ protiv osporenih akata nije podneo blagovremeno Ustavnom sudu jer ga Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje i Upravni sud nisu poučili o pravu na „žalbu“ Ustavnom sudu, za koju je saznao od Zaštitnika građana dva meseca po prijemu osporene presude Upravnog suda od 21. februara 2018. godine, kada je rok za njeno podnošenje već istekao, kao i da nije imao sredstava da angažuje advokata koji bi ga obavestio o tom pravu. Ustavni sud ukazuje na to da pouka o pravnom leku, kao sastavni deo odluke suda ili organa uprave, ima za cilj ostvarivanje prava na žalbu ili drugog redovnog pravnog sredstva, koje je zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava, a ne i ostvarivanje prava na vanredna pravna sredstva predviđena zakonom i prava na ustavnu žalbu, pa izostavljanjem pouke o pravu na ustavnu žalbu u presudi Upravnog suda podnosiocu nije moglo biti uskraćeno pravo na pravno sredstvo. Uslovi i rokovi za izjavljivanje ustavne žalbe kao supsidijarnog pravnog sredstva utvrđeni su Ustavom i propisani Zakonom o Ustavnom sudu. S obzirom na to da je presuda Upravnog suda od 21. februara 2018. godine doneta po poslednjem dozvoljenom pravnom sredstvu u postupku koji je vođen povodom zahteva od 21. aprila 2016. godine, Ustavni sud je konstatovao da je podnosilac mogao Upravnom sudu da podnese predlog za besplatnu pravnu pomoć u skladu sa članom 170. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – Odluka US, 74/13 – Odluka US, 55/14, 87/18 i 18/20), koji se shodno primenjuje u upravnom sporu na osnovu odredbe člana 74. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09). U slučaju nemogućnosti angažovanja punomoćnika zbog lošeg opšteg imovnog stanja, stranci je obezbeđeno ostvarivanje prava na pravnu pomoć od strane besplatnog punomoćnika, pod uslovima i na način propisan odredbama člana 170. Zakona o parničnom postupku, što podnosilac ustavne žalbe nije tražio. Stoga je Sud ocenio da izneti navodi podnosioca nisu od uticaja na drugačiju ocenu o blagovremenosti ustavne žalbe u odnosu na osporene akte razmatrane u ovoj tački obrazloženja.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 12989/20 od 27. IV 2023)