Nadležnost sudova da odlučuju o zahtevu za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje
USTAVNO PRAVO
Nadležnost sudova da odlučuju o zahtevu za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje
Ustavnopravno je neprihvatljivo odbijanje redovnih sudova da postupaju u sporovima o pravima iz radnog odnosa, među koje spada i postupanje po zahtevu za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, bilo da je to samostalan zahtev ili istaknut zajedno sa zahtevom za isplatu zarade.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Razmatrajući da li je Vrhovni kasacioni sud arbitrarno primenio merodavno pravo, Ustavni sud je, najpre, konstatovao da je osporenim revizijskim rešenjem odbačena tužba kojom je traženo da se obaveže tužena da na osnovice dodatka na platu po osnovu noćnog rada, rada u dane verskih i državnih praznika i prekovremenog rada Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati predviđene doprinose.
U vezi sa stavom revizijskog suda o nenadležnosti suda opšte nadležnosti da odlučuje o zahtevu kojim zaposleni traži da se obaveže njegov poslodavac da mu uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje, Ustavni sud je, najpre, konstatovao da iz odredaba Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje proizlazi da je poslodavac isključivi obveznik obračuna i plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje zaposlenog. Ustavni sud ukazuje da, shodno odredbama Zakona o radu, doprinosi čine sastavni deo zarade zaposlenog. Oni se, stoga, kao sastavni deo zarade, svrstavaju u kategoriju prava zaposlenih iz radnog odnosa. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbu člana 22. stav 3. Zakona o uređenju sudova, kojom je propisano da osnovni sudovi u prvom stepenu, između ostalog, sude u sporovima o pravima iz radnog odnosa, Sud je ocenio da u situaciji kada je tužbenim zahtevom traženo da se obaveže poslodavac na uplatu neuplaćenih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, nije ustavnopravno prihvatljivo stanovište revizijskog suda da sudovi opšte nadležnosti nisu nadležni da odlučuju u ovoj vrsti spora.
Ustavni sud ukazuje da je ovakav stav izrazio i u Odluci Už-3506/2012 od 21. februara 2013. godine. Prema stanovištu Ustavnog suda izraženom u označenoj odluci, ustavnopravno je neprihvatljivo odbijanje redovnih sudova da postupaju u sporovima o pravima iz radnog odnosa, među koje spada i postupanje po zahtevu za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, bilo da je to samostalan zahtev ili istaknut zajedno sa zahtevom za isplatu zarade, a takvom praksom sužava se pravo na pristup sudu, kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2225/18 od 17. oktobra 2018. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 494/19 od 7. VI 2023)