LENIS PROTIV GRČKE

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

LENIS PROTIV GRČKE
(Predstavka broj: 47833/20)
31. 8. 2023.

Podnosilac zahteva je Amvrosios-Atanasios Lenis, grčki državljanin. U vreme događaja bio je mitropolit Grčke pravoslavne crkve za Kalavritu i Ejaliju. U to vreme grčki parlament je trebao raspravljati o nacrtu zakona kojim se uvodi građanska zajednica istopolnih parova.
Podnosilac predstavke je 4. decembra 2015. godine na svom ličnom blogu objavio članak u kojem je opisao homoseksualizam kao “društveni zločin”, “greh”, a homoseksualce nazvao “ološem društva”, “neispravnim”, “duševnim bolesnicima” te pozvao ljude da pljuju po njima. Tekst je prenelo nekoliko web stranica, medijskih kuća i društvene mreže.
Nekoliko dana kasnije objavio je članak na svom ličnom blogu pod naslovom “Da razjasnimo stvari – Volite grešnika, ali nosite se sa grehom”. U njemu je pojasnio da njegov prethodni članak nije bio podsticanje na nasilje, te da crkva osuđuje greh, ali moli za grešnike. Istakao je da je njegov članak ciljao na političare koji, ne pitajući birače, pokušavaju legalizovati “nemoral u svom najodvratnijem obliku”. Izraz „pljunuti na njih“ korišćen je metaforički u smislu „prezirite ih“.
Zbog objave prvog članka protiv g. Lenisa je podignuta optužnica za javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema osobama zbog njihove seksualne orijentacije, te zbog zloupotrebe crkvenog položaja. Prvostepeni sud ga je oslobodio po svim tačkama optužnice, ocenivši da su njegove izjave ciljale na članove parlamenta, a ne na homoseksualne osobe.
Nakon žalbi javnih tužilaca Ejalije i Patrasa, žalbeni sud ga je proglasio krivim. Osuđen je na sedam meseci zatvora, uslovno na tri godine i naloženo je da plati troškove postupka od 240 evra. Žalbeni sud je posebnu važnost pridao redovničkoj službi koju je vršio g. Lenis, kojeg je njegova zajednica sledila i poštovala. Stoga je utvrdio da njegovi stavovi mogu izazvati diskriminaciju i mržnju prema homoseksualcima.
Podnosilac predstavke se žalio da je krivičnom osudom zbog objave članka na svom ličnom blogu povređena njegova sloboda izražavanja zaštićena članom 10. Konvencije.

Odluka Suda
Sud se složio sa zaključcima grčkih sudova da se većina primedbi gospodina Lenisa odnosila na homoseksualce uopšteno. Smatrao je da su sudovi prethodno pažljivo procenili dokaze i uradili procenu proporcionalnosti koja je uzela u obzir pravo podnosioca predstavke na slobodu izražavanja. Takođe je zaključio da njegova prava na slobodu izražavanja nisu prekršena, jer su njegovi stavovi mogli izazvati diskriminaciju i mržnju.
Ti su zaključci bili pojačani s tri faktora. Prvo, g. Lenis, viši službenik Grčke pravoslavne crkve, imao je moć da utiče ne samo na svoju zajednicu nego i na mnoge druge ljude koji su bili te vere, odnosno većinu grčkog stanovništva. Drugo, širio je primedbe na internetu, što je njegovu poruku učinilo lako dostupnom. Treće, njegovi komentari su bili usmereni na homoseksualce i Sud je već utvrdio da polne i seksualne manjine zahtevaju posebnu zaštitu od govora mržnje i diskriminacije zbog marginalizacija i viktimizacija kojima su i dalje bili podvrgnuti. Takođe je primetio nizak nivo prihvatanja homoseksualnosti i položaja LGBTI osoba u nacionalnom kontekstu. Sud je naglasio da je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije jednako ozbiljna kao i diskriminacija na osnovu rase, porekla ili boje kože.
Sud je ponovio da u slučajevima koji se tiču člana 10. Konvencije, član 17 (zabrana zloupotrebe prava) dolazi u obzir ako je odmah jasno da se izjavama pravo na slobodu izražavanja želi koristiti za ciljeve koji su jasno suprotni vrednostima koje Konvencija teži da promoviše. Iako kritika određenih stilova života na moralnoj ili verskoj osnovi nije sama po sebi izuzeta od zaštite prema članu 10. Konvencije, kada primedbe idu tako daleko da poriču LGBTI osobama njihovu ljudsku prirodu, a povezane su s podsticanjem na nasilje, tada se uključivanje člana 17. Konvencije mora razmotriti. S obzirom na prirodu i formulaciju izjava u članku, kontekst u kojem su objavljene, njihovu mogućnost da dovedu do štetnih posledica i razloge koje su utvrdili grčki sudovi, Sud je utvrdio da su izjave nastojale odvratiti član 10. Konvencije od njegove prave svrhe. Primedbe su se direktno odnosile na pitanje koje je bilo od velike važnosti u modernom vremenu evropskog društva – zaštita ljudskog dostojanstva i ljudske vrednosti bez obzira na njihovu polnu orijentaciju.
Sledom toga, Sud je utvrdio da je predstavka nespojiva ratione materiae s odredbama Konvencije i odbacio ju je.