AKAD PROTIV TURSKE
EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
AKAD PROTIV TURSKE
(Predstavka broj 1557/19)
21. 6. 2022.
Aplikant je Muhamed Fazi Akad, sirijski državljanin rođen 1997. godine. Stigao je u Tursku sa svojom porodicom 2014. godine, nakon što je napustio Siriju zbog građanskog rata. Proveo je godinu dana u izbegličkom kampu Gazijantep pre nego što se preselio u Istanbul i dobio status „privremene zaštite”. Izdata mu je lična karta za strance.
Aplikantov otac je 15. avgusta 2015. godine otputovao u Nemačku, gde mu je odobren izbeglički status. Tamo su mu se 2017. godine pridružili članovi porodice uz vizu za spajanje porodice. Aplikantu nije odobreno da ih prati jer je do tada postao punoletan.
Aplikanta su 19. juna 2018. godine, dok je pokušavao da uđe u Grčku, uhapsili turski žandarmi, jedan kilometar od rijeke Merič, koja označava granicu između Turske i Grčke. Turske vlasti su ga 21. juna 2018. prebacile u Siriju. Aplikant je naveo da su ga čim je prešao granicu sa Sirijom uhapsila dva naoružana militanata organizacije Al Nasra i odvela ga u zgradu, verovatno u Alepu, gde su ga ispitali. Izjavio je da su ga tukli i da se bojao za svoj život. On je nakon toga pušten pod uslovom da ne napusti grad Alep.
Nakon toga, 15. jula 2018. godine, aplikant je ponovo ušao u Tursku. Odatle je otputovao u Nemačku, gde je podneo zahtev za azil.
Evropski sud je utvrdio dve povrede člana 3 (zabrana nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja): (1) zbog deportovanja aplikanta u Siriju, i (2) zbog vezanja lisicama aplikanta tokom njegovog premeštanja iz Edirnea u Hataj.
Sud je utvrdio da su dokazani značajni razlozi za verovanje da se aplikant suočio sa stvarnim rizikom od postupanja protivnom članu 3. u Siriji i da su ga turske vlasti izložile, sa punim znanjem o činjenicama, riziku od postupanja suprotnom Konvenciji. Takođe je smatrao da je stavljanje lisica na aplikanta – u paru sa drugim neoženjenim Sirijcima tokom putovanja autobusom koje je trajalo oko 20 sati – predstavljalo ponižavajuće postupanje.
Evropski sud je utvrdio i kršenje člana 13. (pravo na efikasan pravni lek) u vezi sa članom 3. zbog nemogućnosti aplikanta da ospori svoj premeštaj u Siriju. Sud je konstatovao da su turske vlasti uskratile aplikantu mogućnost da iskoristi pravne lekove dostupne po turskom zakonu kako bi osporio njegov prisilni povratak u Siriju.
Utvrdio je i kršenje člana 5. st. 1, 2, 4. i 5. (pravo na slobodu i sigurnost). Sud je utvrdio da je aplikant bio lišen slobode od trenutka hapšenja na grčkoj granici u Meriču do njegove deportacije u Siriju. Istakao je da pravne garancije predviđene domaćim zakonom u vezi sa pritvaranjem osoba koje se suočavaju sa proterivanjem nisu ispoštovane.