Zaštita uzbunjivača
RADNO PRAVO
Zaštita uzbunjivača
Kada uzbunjivač tvrdi da mu je pojedinačnim aktom poslodavca povređeno pravo propisano Zakonom o zaštiti uzbunjivača, zaštitu prava može da ostvari u posebnom postupku na način koji je propisan odredbama ovog zakona.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Zakon o zaštiti uzbunjivača u članu 26. stav 1. propisuje da se tužbom za zaštitu u vezi sa uzbunjivanjem može tražiti: 1) utvrđenje da je prema uzbunjivaču preduzeta štetna radnja; 2) zabrana vršenja i ponavljanja štetne radnje; 3) uklanjanje posledica štetne radnje; 4) naknada materijalne i nematerijalne štete; 5) objavljivanje presude donete po tužbi podnetoj iz razloga predviđenih u tač. 1) do 4) ovog stava u sredstvima javnog informisanja, o trošku tuženog. Stavom 2. propisano je da se tužbom iz stava 1. ovog člana ne može pobijati zakonitost pojedinačnog akta poslodavca, kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog po osnovu rada.
Članom 27. istog Zakona, propisana su prava uzbunjivača u posebnim postupcima, pa je tako stavom 1. propisano da u tužbi za ocenu zakonitosti pojedinačnog akta poslodavca kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornosti uzbunjivača po osnovu rada, po posebnim propisima, uzbunjivač može istaći navod da pojedinačni akt poslodavca predstavlja štetnu radnju u vezi sa uzbunjivanjem, stavom 2. propisano je da se navod iz stava 1. ovog člana može istaći u tužbi ili na pripremnom ročištu, a posle toga samo ako podnosilac navoda učini verovatnim da bez svoje krivice nije mogao da ranije iznese taj navod, a stavom 3. propisano je da u posebnom postupku sud ocenjuje osnovanost navoda da pojedinačni akt poslodavca predstavlja štetnu radnju u vezi sa uzbunjivanjem, u skladu sa ovim zakonom.
U konkretnom slučaju, tužilac je podneo tužbu sa kumulativnim tužbenim zahtevima, zahtevom za utvrđenje da je prema njemu kao uzbunjivaču preduzeta štetna radnja u vezi sa uzbunjivanjem na taj način što mu je prestao radni odnos otkazom ugovora o radu i zahtevom za naknadu nematerijalne štete i za objavu presude u javnom glasilu „Blic“.
Po oceni Vrhovnog suda, u situaciji kada uzbunjivač tvrdi da mu je pojedinačnim aktom poslodavca povređeno pravo propisano članom 5. Zakona o zaštiti uzbunjivača, zaštitu svog prava može da ostvari u posebnom postupku na način koji je propisan citiranom odredbom člana 27. ovog Zakona. Uzbunjivač može da istakne navod da pojedinačni akt poslodavca, konkretno rešenje o otkazu ugovora o radu, predstavlja štetnu radnju u vezi sa uzbunjivanjem samo u tužbi za ocenu zakonitosti tog akta i u tom posebnom postupku sud ocenjuje osnovanost navoda da pojedinačni akt poslodavca predstavlja štetnu radnju u vezi sa uzbunjivanjem u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti uzbunjivača. Zakonom je isključena dvostruka ili paralelna nadležnost u slučaju otkaza ugovora o radu ili druge odluke o pojedinačnim pravima, koja pripadaju uzbunjivaču po radnopravnim ili drugim posebnim propisima. Međutim, prilikom odlučivanja sudovi su propustili da utvrde da li je zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu bila predmet ocene u posebnom postupku u smislu člana 27. Zakona o zaštiti uzbunjivača. U zavisnosti od odluke osnovnog suda u postupku ocene zakonitosti pojedinačnog akta kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornostima po osnovu rada zaposlenog, te ishodu tog postupka, prvostepeni sud mora meritorno da odluči o zahtevu za naknadu nematerijalne štete uzbunjivača u smislu člana 22. Zakona o zaštiti uzbunjivača, te da utvrdi da li je prema tužiocu bila preduzeta štetna radnja.
(Rešenje Vrhovnog suda, Rev-uz. 3/23 od 20. VII 2023)