Ugovor o nalogu
OBLIGACIONO PRAVO
Ugovor o nalogu
Kod ugovora o nalogu nalogoporimac je dužan da nalog izvrši lično, a izvršenje naloga može poveriti drugome samo ako mu nalogodavac to dozvoli, u kom slučaju nalogoporimac odgovara za rad svog zamenika isto onako kao što bi odgovarao da je sam ispunio obavezu, a odgovara i za uputstva koja mu je dao.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Ugovorom o nalogu obavezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove (član 749. stav 1. ZOO). Od dobijenog naloga nalogoprimac može odstupiti samo sa saglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili iz kog drugog uzroka nije moguće tražiti saglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputstva samo ako je po proceni svih okolnosti, mogao osnovano smatrati da to zahtevaju interesi nalogodavca (član 752. stav 1. ZOO), ako nalogoprimac prekorači granice naloga ili odstupi od dobijenih uputstava van slučaja predviđenog u prethodnom stavu, neće se smatrati za nalogoprimca, već za poslovođu bez naloga, izuzev ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio (stav 2. ovog člana). Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično (član 753. stav 1. ZOO), izvršenje naloga može poveriti drugome samo ako mu nalogodavac to dozvoli, kao i ako je na to prinuđen okolnostima (stav 2), u tim slučajevima on odgovara ne samo za izbor zamenika, nego i za uputstva koja mu je dao (stav 3), u ostalim slučajevima on odgovara za rad zamenika, kao i za slučajnu propast ili oštećenje stvari, koji bi se dogodili kod zamenika (stav 4), a nalogodavac može u svakom slučaju zahtevati neposredno od zamenika izvršenje obaveze iz naloga (stav 5).
Kroz odredbu člana 262. ZOO izraženo je osnovno pravno načelo prema kojem dužnik mora izvršiti ugovornu obavezu koju je preuzeo zaključenjem ugovora (član 17. stav 1. ZOO). Sledom iznetog, dužnik ne može poveriti ispunjenje svoje ugovorne obaveze trećem licu ako njegov ugovor sa poveriocem ima karakter ugovora koji je zaključen s obzirom na lična svojstva dužnika (ugovor intuitu personae). Kada dužnik svojom voljom uvede treće lice u sferu ispunjenja ugovora, odgovara za rad svog zamenika (član 753. stav 2. ZOO) isto onako kao što bi odgovarao da je sam ispunio obavezu, a kod ugovra o nalogu odgovara i za uputstva koja mu je dao (član 753. stav 3. ZOO). Ne bi se moglo smatrati da se dužnik ponašao savesno i pošteno (član 12. ZOO) ako je sa dužnom pažnjom izabrao svog zamenika, ali mu je dao neadekvatna uputstva u pogledu izvršenja obaveze.
U svakom slučaju neophodno je da se sa angažovanjem trećeg lica saglasi i nalogodavac i da se detaljno upozna sa svim okolnostima i o poslovima i radnjama koje se obavljaju za njegov račun. U konkretnom slučaju, ostalo je nerazjašnjeno iz kojih razloga je tuženi, kao nalogoprimac, odstupio od datog naloga tužioca, kako u pogledu toga koje lice treba da izvrši nalog (nalog je trebalo da izvrši tuženi lično), tako i u pogledu sadržine naloga (da se novac preda tačno određenom licu – V. V), odlučivši se da umesto njega nalog izvrši treće lice (G. G) i da li je tom licu dao uputstvo šta da čini sa novcem koji mu je predao u ime i za račun tužioca, da li je o tome obavestio tužioca. S tim u vezi, da li se tužilac sa tim saglasio pre nego što je tužilac predao novac tom licu ili je tuženi o tome obavestio tužioca naknadno (pošto je već dao novac trećem licu). Ovo stoga što se svrha zbog koje je tužilac dao novac tuženom nije ostvarila, a novac je nestao.
Iz navedenih razloga drugostepena presuda je morala biti ukinuta, a u ponovnom postupku drugostepeni sud će utvrditi i razjasniti bitne činjenice na koje je ukazano ovom odlukom a koje su značajne za pravilnu primenu materijalnog prava.
(Rešenje Vrhovnog suda, Rev. 4371/21 od 5. VII 2023)