Uknjižba prava vlasništva na stanu

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Uknjižba prava vlasništva na stanu
Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je u osporenim odlukama kojim je odbačen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na stanu zbog nedostavljanja dokaza o plaćenom porezu na nekretninu – miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito i u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se težilo, s obzirom na to da je upravo apelant propustio svoje ponašanje prilagoditi relevantnim odredbama materijalnog prava i izvršiti plaćanje poreza kao zakonsku obavezu koja predstavlja preduslov za upis u zemljišnu knjigu koji apelant nije ispunio.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju osporena rješenja utemeljena na odredbi člana 3. stav 2. tačka 6. ZZK (Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine – „Službene novine Federacije BiH,“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 i 94/20), koja propisuje da se uz zahtjev za uknjižbu dostavljaju i drugi dokumenti u skladu sa zakonom, a u vezi sa članom 24. Zakona o porezu na promet nekretnina Hercegovačko-neretvanskog kantona („Službene novine HNK,“ br. 8/00, 5/04 i 11/08, 5/12, 7/12 i 9/15), koji propisuje da se bez dokaza o plaćenom porezu na promet nekretnina – ne može upisati prenos vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama. Iz navedenog proizlazi da je pravni osnov za donošenje osporenih odluka propisan u relevantnim odredbama ZZK i Zakona o porezu na promet nekretnina HNK, a koje ispunjavaju uslove u pogledu dostupnosti (objavljeni su u službenom glasniku koji je javno glasilo) i jasnoće (s obzirom na to da su citirani članci jasno formulisani u smislu da svako može ocijeniti kakve će biti posljedice njegovog ponašanja).
Odgovarajući na pitanje je li miješanje u apelantovu imovinu u konkretnom slučaju bilo u javnom interesu i u skladu s načelom „proporcionalnosti“, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava na imovinu i zahtjeva za zaštitu opšteg javnog interesa, Ustavni sud, prije svega, napominje da je Zakonom o porezu na promet nekretnina HNK regulisana oblast oporezivanja prometa nekretnina u HNK (član 1), a da je članom 2. ovog zakona regulisano da se na promet nekretnina plaća porez. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno ukazati da su porezi temeljni prihodi svake države, te da je pravilno i zakonito plaćanje poreza od posebnog značaja za ekonomsku politiku države, te da je naplata poreza legitiman cilj koji je u javnom interesu (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Hentrich protiv Francuske, presuda od 3. jula 1995. godine, serija A, broj 296-A, stav 39. i dalje).
Imajući u vidu sve prethodno navedeno i činjenicu da apelantu ničim nije ograničeno pravo da po plaćenom porezu na promet podnese novi zahtjev za uknjižbu, te pravo na podnošenje zahtjeva za predbilježbu, Ustavni sud smatra da javni interes koji se ogleda u dosljednom poštovanju poreske discipline, u smislu Zakona o porezu na promet nekretnina HNK, preteže nad apelantovim interesom da ne plati porez na kupljenu nekretninu prije podnošenja zahtjeva za uknjižbu nekretnina jer je upravo apelant, kao poreski obveznik, propustio svoje ponašanje prilagoditi odredbama ovog zakona koje nedvosmisleno propisuju da se bez plaćenog poreza na promet ne može izvršiti uknjižba prava u zemljišnim knjigama. Stoga je miješanje u konkretnom slučaju bilo u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se težilo.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, AP-2620/20 od 6. IV 2022)