Novčana naknada za nezaposlene invalide rada

SUDSKA PRAKSA CRNE GORE

Novčana naknada za nezaposlene invalide rada

Novčana naknada za nezaposlene invalide rada pripada nezaposlenom invalidu rada II, odnosno III kategorije, koji nije korisnik privremene naknade po propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, bez obzira na ostvareni staž osiguranja, dok čeka na zaposlenje, odnosno do nastupanja nekog od osnova za prestanak prava na novčanu naknadu.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Članom 51a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti (“Sl. list CG”, br. 14/10, 45/12), propisano je između ostalog da novčana naknada za nezaposlene invalide rada pripada nezaposlenom invalidu rada II, odnosno III kategorije, koji nije korisnik privremene naknade po propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, bez obzira na ostvareni staž osiguranja, dok čeka na zaposlenje, odnosno do nastupanja nekog od osnova za prestanak prava na novčanu naknadu u skladu sa ovim zakonom. Pravo iz stava 1. ovog člana teče od dana podnošenja zahtjeva.
Iz spisa predmeta proizlazi da se tužilac prijavio na evidenciji nezaposlenih Zavodu za zapošljavanje, dana 25. 11. 2013. godine, kao invalid III kategorije, i da nije korisnik privremene naknade po propisima Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Prvostepeni organ je priznao pravo po osnovu nezaposlenosti, od dana podnošenja zahtjeva, shodno članu 51. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Tuženi organ je odbio žalbu prihvatajući u svemu razloge prvostepenog organa.
Po nalaženju ovog suda, upravni organi su pravilno utvrdili činjeničnio stanje i pravilno primijenili materijalno pravo, tj. odredbu člana 51a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti, kada su priznali pravo tužiocu od dana podnošenja zahtjeva, s obzirom da zakon ne predviđa da se nezaposlenim licima priznaje pravo po službenoj dužnosti, pa donošenjem osporenog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužioca.

(Presuda Upravnog suda Crne Gore, U. 835/14 od 29. XII 2014)