Minimalna zarada

SUDSKA PRAKSA CRNE GORE

Minimalna zarada
Minimalna zarada predstavlja zaradu za puno radno vrijeme, i u istu se ne može uračunati naknada zarade po osnovu prekovremenog rada i rada u vrijeme državnih i vjerskih praznika, već se minimalna zarada uvećava za iznos ostvarenih predmetnih naknada zarade.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Članom 80. stav 1. Zakona o radu (“Sl. list CG”, br. 49/08, u daljem tekstu ZOR) propisano je da zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i puno radno vrijeme, odnosno radno vrijeme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom u skladu sa ovim zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.
Članom 16. stav 1. Opšteg kolektivnog ugovora (“Sl. list CG”, br. 014/14 od 22. 3. 2014. godine, u daljem tekstu OKU) propisano je da zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu utvrđenu u skladu sa zakonom za standardni radni učinak i puno radno vrijeme odnosno vrijeme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom.
Imajući u vidu citirane odredbe navedenog zakona i OKU, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostepeni sud prihvata prvu varijantu dopunskog nalaza i mišljenja, jer se minimalna zarada sastoji od zarade za standardni učinak i puno radno vrijeme, odnosno radno vrijeme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu. Ovo znači da minimalna zarada predstavlja zaradu za puno radno vrijeme, te da se u istu ne može uračunati naknada zarade po osnovu prekovremenog rada i rada u vrijeme državnih i vjerskih praznika, već se minimalna zarada uvećava za iznos ostvarenih predmetnih naknada zarade.
U tom pravcu neosnovani su navodi tuženog u kojima ističe da osnovicu za obračun predmetnih uvećanja zarade shodno Zakonu o radu, Opštem kolektivnom ugovoru i Uputstvu za obračun predstavljaju elementi za obračun osnovne zarade, odnosno koeficijent složenosti poslova, vrijednost koeficijenta, propisani procenat uvećanja zarade i broj ostvarenih sati rada, što je vještak potvrdio u svom nalazu i mišljenju od 31. 10. 2022. godine. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostepeni sud odlučio kada nije prihvatio tako dat nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke. Iz takvog nalaza proizlazi da je tužilji tuženi obračunavao i isplaćivao zaradu u visini od 193,00 evra (minimalna zarada), a u koju je obračunao ostvarene prekovremene sate i sate u dane državnih i vjerskih praznika, koji obračun nije vršen na pravilan način, odnosno suprotan je članu 80. ZOR.
Prvostepeni sud je pravilnim utvrđenjem činjeničnog stanja pravilno odlučio kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu naknade štete na ime prekovremenog rada i rada u vrijeme praznika, pravilno zasnivajući tužbeni zahtjev na odredbama čl. 74. stav 1, 78. stav 2, 79. stav 2, 80. stav 1, 134. ZOR i čl. 16. i 21. OKU.
(Presuda Višeg suda u Podgorici, Gž. 1845/23 od 20. IV 2023)