PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
I. L. protiv Švajcarske
Predstavka broj: 72939/16
3. 12. 2019.
I. L. je tvrdio da mu je izrečena preventivna mera (između 13. juna i 23. septembra 2016) u uslovima koji nisu bili predviđeni švajcarskim zakonom. Preventivna mera je naložena na osnovu odredbi Zakona o krivičnom postupku koji reguliše pritvor pre suđenja, primenom analogije, dok se čekalo rešenje suda o zahtevu za produženje institucionalne terapijske mere koja je izrečena I. L. pre pet godina. Maksimalni period trajanja te inicijalne mere je upravo istekao.
Evropski sud je primetio da odluka o određivanju pritvora iz razloga javne sigurnosti ne bi bila neophodna da je presuda o produženju institucionalne mere bila doneta na vreme.
Sud je utvrdio da je nesporno da u švajcarskom krivičnom zakonu ne postoji izričita pravna osnova za ovu vrstu pritvora, niti je postojala konzistentna domaća sudska praksa u tom pogledu. Takođe je smatrao da se, s obzirom na ozbiljnost uplitanja u aplikantovu ličnu slobodu i potrebu za strogim tumačenjem zahteva utemeljenih na zakonitom pritvoru, primena analogijom ili pozivanje na materijalnu odredbu ne može se tolerisati.
Sledi da savezno zakonodavstvo ne ispunjava kriterijume ,,zakona” u smislu člana 5. stav 1. i da aplikantov pritvor u periodu između 13. juna i 13. septembra 2016. godine nije kompatibilan s tim članom. Sud je primetio da je švajcarski parlament preduzeo korake kako bi se popunila ta pravna praznina i u tom smislu se sprovodi pripremni rad.
Hambardzumjan protiv Jermenije
Predstavka broj: 43478/11
5. 11. 2019.
Aplikantkinja je Karine Hambardzumjan, jermenska državljanka.
Izdržavala je kaznu zatvora u kazneno-popravnoj ustanovi Abovjan kada je podnesena aplikacija.
Slučaj se odnosi na njenu žalbu da policija nije imala valjan sudski nalog da je stavi pod tajni nadzor tokom kriminalističke istrage.
Dok je aplikantkinja radila kao zamenica šefa ženske jedinice u zatvorskoj ustanovi Abovjan, jedna od zatvorenica prijavila je šefu Odeljenja za organizovani kriminal jermenske policije da je aplikantkinja zatražila mito u zamenu za premeštaj u otvoreni zatvor.
Vlasti su tražile i pribavile sudsko naređenje za sprovođenje tajnog nadzora. Osigurali su zatvorenici opremu za snimanje tokom sastanka sa aplikantkinjom, presreli su njihove telefonske razgovore i napravili video-snimak primopredaje novca od mita, koji je dat u označenim novčanicama.
Kada je istraga završena u maju 2010. godine, aplikantkinja je dobila pristup spisu predmeta, kada je postala svesna tajnog nadzora.
Tokom suđenja aplikantkinja je bezuspešno tvrdila da prikriveni nadzorni materijal treba isključiti jer sudski nalog nije valjan: bio je nejasan jer je nije imenovao kao osobu koja će biti podvrgnuta nadzoru. Prvostepeni sud osudio je aplikantkinju zbog primanja mita i prevare i osudio je na devet godina zatvora, što je potvrđeno odlukom po žalbi u martu 2011. godine.
Aplikantkinja se žali na prikriveni nadzor i njegovu naknadnu upotrebu u sudskom postupku protiv nje prema čl. 8. i 6. stav 1. Konvencije.
Sud je utvrdio da nalog nije bio dovoljno specificiran za osobu koja je bila predmet nadzorne mere, nejasnoća koja je bila neprihvatljiva u slučaju tako ozbiljnog uplitanja u pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života kao što je tajni nadzor.
Nadalje, u poternici nisu navedene konkretne mere koje treba preduzeti protiv aplikanta. Ukratko, mera nadzora nije imala dovoljan sudski nadzor i u sukobu je sa Konvencijom.