Otkaz ugovora o radu zbog davanja lažne diplome

RADNO PRAVO

Otkaz ugovora o radu zbog davanja lažne diplome

Davanje lažne (falsifikovane) diplome o stečenom obrazovanju, kao dokaz o ispunjenosti uslova za zasnivanje radnog odnosa, odnosno za obavljanje određenih poslova predstavlja povredu radne obaveze u produženom trajanju, što predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Članom 15. tačka 3) Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05, 75/14), koji se primenjuje u vreme donošenja spornog rešenja, propisano je da je zaposleni dužan da obavesti poslodavca o bitnim okolnostima koje utiču ili bi mogle da utiču na obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu. Članom 26. stav 1. istog zakona propisano je da je kandidat dužan da, prilikom zasnivanja radnog odnosa, poslodavcu dostavi isprave i druge dokaze o ispunjenosti uslova za rad na poslovima za koje zasniva radni odnos, utvrđene pravilnikom. Članom 179. stav 3. tačka 6. propisano je, da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, i to ako je dao netačne podatke koji su bili odlučujući za zasnivanje radnog odnosa, a tačkom 8. ako ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Članom 184. stav 1. istog zakona, propisano je da otkaz ugovora o radu iz člana 179. tačka 1) i st. 2. i 3. ovog zakona poslodavac može dati zaposlenom u roku od šest meseci od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza.
Iz citiranih odredbi Zakona o radu koji se primenjivao u vreme donošenja rešenja i zaključenja ugovora o radu i odredbi Zakona o radu koji se primenjuje u vreme donošenja spornog rešenja, sledi da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako mu je ovaj dao netačne podatke koji su bili odlučujući za zasnivanje radnog odnosa.
Odlučujući podaci tiču se stručne spreme, odnosno obrazovanja, radne sposobnosti, radnog iskustva, položenog stručnog ispita i drugih posebnih uslova od kojih zavisi uspešno obavljanje poslova za koje se zaposleni prima. Kada se ima u vidu napred utvrđeno činjenično stanje, odnosno da je tužilac kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, sa nižom stručnom spremom, na poslovima fizičkog radnika, da je nakon što je tuženom dostavio falsifikovanu diplomu Mašinske tehničke škole „Zmaj“ Zemun – Beograd o stečenom IV stepenu stručne spreme obrazovnog profila – elektrotehničar, tuženi sa tužiocem zaključivao ugovore o radu sa aneksima, na osnovu kojih je tužiocu poveravano obavljanje poslova za koje se zahteva završena srednja škola i IV stepen stručne spreme, to je pravilno odlučio prvostepeni sud kada je odbio kao neosnovan zahtev tužioca, jer je tužilac koristeći falsifikovanu diplomu postupio suprotno navedenim odredbama Zakona o radu, budući da je tuženom dostavio netačne podatke koji su bili odlučujući za prelazak sa poslova fizičkog radnika na novo radno mesto, sa kojih razloga se ponašanje tužioca koji je tuženom predao falsifikovanu diplomu o svom stručnom obrazovanju smatra takvim ponašanjem zbog kojeg tužilac ne može da nastavi rad kod tuženog, odnosno njegovo ponašanje je takvo da ne može da nastavi rad kod tuženog, koji otkazni razlog je propisan članom 179. stav 3. tač. 6. i 8. Zakona o radu, koji se primenjuje u vreme donošenja spornog rešenja, a koji otkazni razlog je bio propisan i Zakonom o radu koji se primenjivao u vreme kada je tužilac tuženom predao falsifikovanu diplomu. Predaja neverodostojne (falsifikovane) diplome o stečenom obrazovanju kao dokaz o ispunjenosti uslova za zasnivanje radnog odnosa, predstavlja povredu radne obaveze u produženom trajanju, pa kako je tužilac predajom falsifikovane diplome tuženog doveo u zabludu u pogledu činjenice o stručnoj spremi i u zabludi ga održavao sve vreme trajanja radnog odnosa zaključenog na osnovu takve diplome, to se radi o produženoj povredi radne obaveze i kako je tuženi, odmah po saznanju da je diploma tužioca falsifikovana, tužiocu dostavio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu sa aneksima, a nakon toga otkazao ugovor o radu rešenjem to, suprotno navodima žalbe tužioca, objektivni rok za otkaz ugovora o radu propisan članom 184. Zakona o radu nije protekao. Zbog toga je prvostepena presuda kao pravilna i zakonita potvrđena u stavu prvom izreke.
(Presuda Apelacionog suda u Nišu, Gž1. 1860/22 od 15. VII 2022)