SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
Ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pritvorski razlog iz člana 191. stav 2. tačka 1) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske kada osporena rješenja Vrhovnog suda sadrže dovoljne i razumne razloge koji u svojoj sveukupnosti predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno o pretpostavci nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu i sigurnost ličnosti u pogledu zaključka da je apelantu opravdano produžiti pritvor prema navedenom zakonskom osnovu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zastarjelost potraživanja
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava kada u obrazloženju osporene odluke Vrhovnog suda nema arbitrarnosti u primjeni relevantnih odredaba Zakona o obligacionim odnosima koji propisuju nastupanje zastarjelosti potraživanja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Mjere zabrane
Postoji povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u situaciji kada mjere zabrane izrečene apelantu u skladu sa zakonom i u službi legitimnog cilja ne postižu pravičnu ravnotežu između cilja kojem se teži i apelantovih ustavnih prava. Takođe, došlo je i do povrede apelantovog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da apelantova žalba u konkretnom slučaju nije bila „djelotvorna“ u smislu sprečavanja navodne povrede njegovog prava na imovinu, te trajanja te povrede.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ugovor po osnovu tendera
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nema ničeg što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev tužioca i obavezali apelanta da mu naknadi štetu nastalu nepotpisivanjem ugovora po osnovu tendera koji je apelant raspisao i odabrao tužioca i još dva pravna lica kao najpovoljnije ponuđače za izvođenje radova koji su bili predmetom tendera. S tim u vezi, napominje se da je odredbom člana 183. Zakona o obligacionim odnosima propisano da je lice koje je prema zakonu obavezno zaključiti neki ugovor, dužno da naknadi štetu ako na zahtjev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zaključi taj ugovor. Ovom zakonskom normom osiguran je pravom zaštićeni interes koji nije prinudno ostvariv jer nedostaje konkretno zaprijećena zakonska prinuda za slučaj odbijanja da se ugovor zaključi. Dakle, navedenom odredbom zakonski je utvrđena obaveza sklapanja određenog ugovora, odnosno pravo na zaključenje ugovora i istovremeno predviđena i odgovarajuća zaštita u vidu naknade štete ukoliko se to pravo ne ostvari.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Obrazloženje presude
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je apelantica počinila krivično djelo koje joj je stavljeno na teret. S tim u vezi, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa in dubio pro reo, uz jasne i argumentovane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno povredu prava na obrazloženu odluku.