Tag Archives for " vladavina prava "

 REFORMA UPRAVNOG SUDSTVA U PROCESU JAČANJA VLADAVINE PRAVA  U REPUBLICI SRBIJI

TEMA BROJA

UPRAVNO PRAVO

UDK: 347.998.85(497.11)

COBISS.SR-ID 117602569  

REFORMA UPRAVNOG SUDSTVA U PROCESU JAČANJA VLADAVINE PRAVA  U REPUBLICI SRBIJI

* Radojka Marinković, sudija, predsednica Upravnog suda.

Rezime: Ovaj rad pisan je sa namerom da još jednom ukaže na značaj upravnog sudstva u demokratizaciji modernog pravnog sistema, organizaciju upravnog sudstva u uporednopravnim sistemima, na dugu pravnu tradiciju upravnog spora u Srbiji,   pokazatelje funkcionisanja Upravnog suda u prvih trinaest godina rada, unutrašnje i institucionalne razloge koji su uticali na njegov rad. Referat, takođe, dotiče  razloge sa kojih je potreba reforme upravnog sudstva prepoznata u Strategiji razvoja pravosuđa za period 2020-2025. godine i Akcionom planu za Poglavlje 23  u procesu demokratizacije i pridruživanja, te nužnosti iznalaženja modela rešavanja upravnog spora usaglašenog sa nacionalnim pravnim sistemom, koji bi omogućio građanima efikasnu i delotvornu sudsku zaštitu i obezbedio vladavinu prava.

Ključne reči: upravno sudstvo, upravni spor, uporednopravni sistemi, pravna tradicija, delotvorna sudska zaštita, vladavina prava, Upravni sud.

NEPOVJERENJE GRAĐANA U VLADAVINU PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

OGLEDI BOSNA I HERCEGOVINA

UDK: 347.962(497.6)
COBISS.SR-ID 43904009

NEPOVJERENJE GRAĐANA U VLADAVINU PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
* Dr sc. Amela Čolić, vanr. prof. Univerzitet u Bihaću Pravni fakultet Bihać.

Rezime: Posljednjih godina percipira se visok stepen nepovjerenja građana u vladavinu prava (pravosudni sistem) Bosne i Hercegovine. S obzirom da se radi o vrsti državne djelatnosti koja je stub svakog demokratskog društva čije „armature“ gradi vladavina prava, jasno je da slab pravosudni sistem predstavlja rizik za vladavinu prava i demokratski sistem. Upravo to je uzrok koji za posljedicu ima nestabilnost društva, izostanak zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, izostanak podrške u socijalno-ekonomskom razvoju, borbi protiv korupcije, investicijama i pravnoj sigurnosti generalno. Posljedično smo daleko od napredovanja u postizanju evropskih standarda i ispunjavanju obaveza iz Reformske agende, Strukturnog dijaloga o pravosuđu i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U stabilnim sistemima, vlast/donosioci odluka provode reforme na način da nezavisnost i odgovornost prema javnosti ulijeva povjerenje građana u vlastite institucije. Takve vodeće snage u reformskim procesima i odgovornosti prema građanima u BiH nema. Izazovi za vladavinu prava u BiH sa kojima se ne uspijevamo nositi su: pravosuđe u službi građana, pravo na pravdu i sigurnije okruženje vladavine prava, osiguranje integriteta, efikasnog i nezavisnog pravosuđa u BiH, kao i slabosti samog ustavnog okvira. Građani u BiH ne vjeruju pravosuđu zbog korupcije, sukoba interesa, osjećaja nesigurnosti i izostanka vidljivih rezultata reformskih procesa.

Ključne riječi: vladavina prava, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, institucionalna prezasićenost, uvjerljive reforme.

Muke sa rečima: Narodna skupština, narodni poslanik, nezavisno sudstvo

UDK: 340.137:342.5(497.11)

MUKE SA REČIMA: NARODNA SKUPŠTINA, NARODNI POSLANIK, NEZAVISNO SUDSTVO
Prof. dr Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda i univerzitetski profesor u penziji.

Rezime: Ovaj tekst govori zašto u nazivu organa zakonodavne vlasti valja izostaviti reč “Narodna”, a u nazivu nosilaca zakonodavne vlasti reč “narodni”, kao i zašto sudska vlast mora biti nezavisna.
Ključne reči: Narodna skupština, narodni poslanik, nezavisno sudstvo, vladavina prava, pravna država.

Pravično suđenje

UDK: 347.9(497.11)
342.722:347.962.6

PRAVIČNO SUĐENJE
Borivoje Gajić, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu.

Rezime: Vladavina prava zasnovana je na neotuđivim ljudskim i manjinskim pravima, koja se na osnovu Ustava RS neposredno primenjuju. Zaštita istih prava osigurava se prvenstveno putem ustavne žalbe, Ustavnom sudu RS, ali i kroz sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je jedino ovlašćen da tumači i utvrđuje standarde za primenu Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ustavna garancija prava na pravično suđenje (pošteno suđenje), pored ostalog, sastoji se u tome da odluka suda o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom relevantnog materijalnog prava i obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način, jer bi se u protivnom moglo smatrati da je proizvod proizvoljnog i pravno neutemeljenog stanovišta postupajućeg organa, odnosno suda. Zbog moguće povrede prava na pravično suđenje u sudskom postupku čiji je jedan aspekt i žalbeni postupak isto pravo uživa zaštitu po članu 6. stav 1. Konvencije. Ovaj članak je pokušaj da se ukaže na osnovne principe utvrđene u presudama Evropskog suda za ljudska prava, ustavnosudsku praksu u RS i praksu redovnih sudova u odnosu na pravično suđenje u žalbenom postupku i moguću povredu istog prava. Navedena povreda prvenstveno nastaje zbog pogrešne primene procesnih pravila koja se odnose na žalbu u žalbenom ili reviziju u revizijskom postupku. Pravila i standardi Evropskog suda za ljudska prava u osnovi mogu da se u žalbenom postupku promatraju kroz neposrednu ocenu dokaza u žalbenom postupku, ili propust žalbenog suda da oceni sve žalbene navode stranaka, nejednakost stranaka u žalbenom postupku i povredi prava na obrazloženu sudsku odluku. Pravično suđenje je osnovno pravo stranaka u sudskom postupku, bez obzira na prirodu istog postupka i položaj stranaka u istom. Navedeno načelo obuhvata veći broj procesnih pravila i prava stranaka tako da se može u značenju ljudskog prava govoriti o „složenom ljudskom pravu“ i može se razmatrati sa različitih aspekata. Pravičnost u osnovi podrazumeva ravnopravan tretman stranaka u postupku i obavezu stranaka da se procesnim pravima savesno koriste, pa je posebno interesantan odnos istih povreda u odnosu na značenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih Zakonom o parničnom postupku.

Ključne reči: vladavina prava, pravično suđenje, jednakost oružja, kontradiktornost postupka, ocena dokaza, obrazložena sudska odluka.

Jednakost je najvažniji deo pravičnosti**

Revizija i pravično suđenje

REVIZIJA I PRAVIČNO SUĐENJE
Borivoje Gajić, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu.

Ubi ius, ibi remedium.
Gde je pravo, tu ima i pravnog leka.

Rezime: Revizija je vanredno pravno sredstvo o kome odlučuje Vrhovni kasacioni sud kao najviši sud u Republici Srbiji, čiji je jedan od zadataka i ujednačavanje sudske prakse redovnih sudova. Isti cilj je utvrđen i zakonom definisan u odnosu na vanrednu reviziju predviđenu regulativom Zakona o parničnom postupku. Brojnost predmeta u kojima se pojavljuje zahtev za vanrednu reviziju ne samo da opterećuje rad Vrhovnog kasacionog suda sa jedne strane, nego u sudskoj praksi sa druge strane otvara brojna pitanja, posebno mogućnosti ujednačavanja sudske prakse, ako se odbačajem vanredne revizije zakonom utvrđeni cilj ne ostvari ili se ne postigne odgovarajući rezultat, kojim bi se izbegla povreda prava na pristup sudu. Na probleme u primeni revizije kao vanrednog pravnog sredstva u sudskoj praksi redovnih sudova ukazuje i činjenica da se o pojedinim pitanjima primene iste morao izjasniti Vrhovni kasacioni sud i Ustavni sud kroz zauzete stavove na koje delimično ukazuje i sadržaj ovog članka. Restriktivan pristup u primeni revizije kao vanrednog pravnog sredstva kroz povećanje imovinskog cenzusa i pooštravanja uslova za izjavljivanje iste izmenama Zakona o parničnom postupku ne dozvoljava u sudskoj praksi odsustvo ocene razloga zbog kojih u okolnostima konkretnog slučaja ista nije dopuštena, ceneći da je cilj iste pored individualne zaštite povređenog prava stranke u svakoj konkretnoj parnici i potreba za novim tumačenjem prava ili razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa. Ideja da se sistem pravne zaštite učini efikasnijim od ranije važećeg, kroz pooštravanje uslova za izjavljivanje revizije i da se reformišu procesni instrumenti kojima će se garantovati jedinstveno funkcionisanje pravnog sistema, ne mogu ići na štetu stranaka i time ugroziti pravo stranaka na pristup sudu kao jednog od konvencijskih prava o kojima se u brojnim odlukama izjašnjavao i Evropski sud za ljudska prava. Ovaj tekst uz neke kritičke opaske je pokušaj da se na neke probleme u primeni revizije kao vanrednog pravnog sredstva ukaže i stvori potreba za pažljivijom analizom efekata istog pravnog sredstva u pravnom sistemu Republike Srbije.

Ključne reči: vladavina prava, revizija, vanredno pravno sredstvo, redovna revizija, vanredna (posebna) revizija.

Povreda ustavnih principa prilikom zakonskog uređivanja prava na zaradu u javnom sektoru (primjer iz prakse Ustavnog suda Crne Gore)

UDK: 35.087.4(497.16)

POVREDA USTAVNIH PRINCIPA PRILIKOM ZAKONSKOG UREĐIVANJA PRAVA NA ZARADU U JAVNOM SEKTORU (PRIMJER IZ PRAKSE USTAVNOG SUDA CRNE GORE)
Prof. dr Mladen Vukčević, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta „Mediteran“ u Podgorici.

Rezime: Predmet rada je povreda (i zaštita) ustavnih principa vladavine prava, opšte zabrane diskriminacije i načela jednakosti u ustavnosudskom postupku. Sadržaj rada čini interpretacija odluke Ustavnog suda Crne Gore o ocjeni ustavnosti odredaba Zakona o zaradama u javnom sektoru, kojima se bliže uređuju navedeni principi.
U radu je analiziran tok ustavnosudskog postupka, počev od navoda iz inicijative i sve do obrazloženja odluke. U tom okviru analizirani su navedeni ustavni principi, s posebnim osvrtom na njihovu razradu u unutrašnjem pravu, kao i odrednice koje se odnose na kvalitet zakona i utvrđivanje legitimnog cilja u konkretnom slučaju. Prikaz pomenutog predmeta dat je i kroz osvrt na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava, odnosno primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ključne riječi: Ustavni sud Crne Gore, ustavni principi, osporene odredbe, vladavina prava, opšta zabrana diskriminacije, princip jednakosti, kvalitet zakona, legitimni cilj, Evropski sud za ljudska prava.

Univerzalistička zamisao globalizma o svetskoj državi, pravu i vladavini prava

UDK: 340.12/.13
342.22

UNIVERZALISTIČKA ZAMISAO GLOBALIZMA O SVETSKOJ DRŽAVI, PRAVU I VLADAVINI PRAVA*
Dr Dragan M. Mitrović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

*Ovaj članak je rezultat rada na istraživačkom projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu za 2018. godinu pod nazivom „Identitetski preobražaj Srbije“.

Rezime: Univerzalističke zamisli oduvek predstavljaju postojan sadržaj ljudskog razmišljanja o organizovanju sveta i vladanju na sveobuhvatan način. Počev od najstarijih sačuvanih artefakata i kasnijih zapisa, od Sumera i Vavilona do današnjih dana, neprekinuto provejava ideja o blagodetima jednog sveobuhvatnog ustrojstva ljudske zajednice. Nevolja je u tome što je u modernom dobu, a naročito u XIX i XX veku, ta univerzalistička ideja doživela dve suštinski različite interpretacije. Prva je internacionalistička, a druga globalistička. Prva računa sa nužnim razlikama i priznaje ih, dok druga te razlike teži da ukine i svede ih na folklor. Danas se najnovije promene, naročito promene u razvijenim liberalnim demokratskim društvima, odvijaju u znaku zamisli globalizma, a na štetu internacionalizma, znatno kompromitovanog u prvoj polovini XX veka.
Kada je reč o svetskoj državi, očigledno, ona predstavlja posebnu varijantu moderne globalističke zamisli o državi razvijenoj do krajnjih granica u teritorijalnom, personalnom, vlastodržačkom, kulturnom, informatičkom, ekološkom i svakom drugom smislu. Tu korporativističku zamisao o jednoj superdržavi federalnog tipa ili barem jednoj svetskoj vladi dopunjava zamisao o tzv. civilnom društvu kao nekakvoj protivteži nastojanjima svetskih vlastodržaca i brani od nasrtaja na njegove preostale demokratske i autonomne sadržaje.
Kad je reč o svetskom pravu, dovoljno je reći da bi svetska država kao ničim ograničena tvorevina mogla da donosi univerzalno obavezne propise. Ona pravno nikome ne bi odgovarala. Na stvaranju takvog univerzalnog prava odavno se radi. To se i danas čini donošenjem brojnih predloga, zaključaka ili agendi Ujedinjenih nacija (naročito Agenda 21 i 30), istrajavanjem na donošenju drugih globalističkih dokumenata (TTIP, TISA itd), ali i sve raširenijim korišćenjem pravnih transplantata koji ubrzavaju globalizovanje prava.
Kad je reč o svetskoj vladavini prava, nju je teško zamisliti samo kao nekakvu globalnu vladavinu koja počiva na zamislima o tzv. kosmopolitskoj demokratiji, svetskom građaninu i svetskom parlamentu, jer je u centru interesovanja globalista i dalje stvaranje ničim sputane moći svetske države a ne interes njenih budućih atomiziranih građana – državljana. Budući da se radi o privlačnim himerama, postaje sve jasnije da možda sve to nije ni potrebno u slučaju uspostavljanja eugeničke globalne diktature nad ostatkom nekadašnjeg čovečanstva. Ne postoje naznake ili dokazi da bi bilo drugačije. Postoje samo uveravanja u blagodeti jednog sveobuhvatnog ili univerzalnog (kosmopolitskog, u zamislima globalista) ustrojstva ljudske zajednice koja bi trebalo da broji do 300 miliona preživelih članova čovečanstva, barem kako je zapisano na spomeniku poznatom pod nazivom Georgia Guidestone.

Ključne reči: univerzalizam, globalizam, svetska država, pravo, vladavina prava.

Božanstvo i pravo

UDK: 340.12/.13

BOŽANSTVO I PRAVO*
Dr Dragan M. Mitrović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

* Ovaj članak je rezultat rada na istraživačkom projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu za 2019. godinu pod nazivom „Identitetski preobražaj Srbije“ koji finansira Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.

Rezime: Možda je na pitanje zašto je izabrana upravo ova a ne neka druga tema odgovor sadržan u sledećem: najveća opasnost za većinu nas nije u tome što je naš cilj isuviše visoko i što ga ne dostižemo, nego u tome što je isuviše nisko i što ga dostižemo.
Na osnovu sačuvanih artefakata i najstarijih pravnih spomenika mogu se zamisliti četiri faze u razvoju veze božanstva i prava: prva je pretpostavljena vladavina bogova i božanskih zakona, u kojoj se bogovi ili bog pojavljuju kao tvorci i izvršioci prava nad ljudima; druga je vladavina božjih namesnika, tj. nešto poznatija faza u kojoj bogovi podaruju božanske zakone izabranim pojedincima koji vladaju u ime božanstva i staraju se o sprovođenju prava nad ljudima; treća je prihvaćena i dobro poznata vladavina ljudskih vladara kao stvaralaca i izvršilaca naknadno idealizovanog ljudskog prava, prethodno miropomazanih od strane nekog verskog autoriteta; četvrta je naša sadašnjost koju predstavlja vladavina izabranih laičkih vladara ili predstavničkih organa državne vlasti, koji zasebno ili zajedno stvaraju i sprovode vladavinu svetovnih zakona i prava.
Ali, to nije kraj, jer ljudski vladari postoje, i danas se ponašaju kao da su bogovi. Samo su u senci, izvan javne scene koju oličava zvanična vlast, koja ih sluša, dela po njihovim zapovestima a prikazuje sebe kao ispravnu i pravednu. Dakle, bogovi i vladari i dalje postoje, samo nisu astronauti sa drugih planeta, božji namesnici na zemlji ili miropomazana ljudska bića. Danas su oni skriveni, nevidljivi i skoro nepoznati, dok je pravo postalo još važnije sredstvo za meko sprovođenje vlasti nad ljudima. I samo pravo je postalo neka vrsta božanstva. Malo se toga suštinski promenilo tokom proteklih šest milenijuma.
Novi svetski poredak je 29. januara 1991. godine zvanično najavio tadašnji američki predsednik Džordž Buš Stariji u svom obraćanju američkom Kongresu. I dok jedni smatraju da je reč samo o političkoj frazi, drugi misle da je reč o stvaranju novog feudalnog ili robovlasničkog svetskog poretka, treći o ukidanju sadašnjih država i nacija u korist totalitarne Svetske države ili barem Svetske vlade korporativnog tipa, četvrti o suštinskoj promeni ljudskog bića u duhu eugenike, transhumanizma itd. Jedno je sigurno: globalisti žele da u potpunosti preobraze sve što je vezano za današnje društvo. To uključuje ekonomiju, vladu, zabavu, društvene odnose, porodicu, pa čak i religijska verovanja.

Ključne reči: božanstvo, istorija, pravo, zakonici, vladar, vladavina prava.

Troškovi parničnog postupka i zakonska zatezna kamata

UDK: 347.921.6

TROŠKOVI PARNIČNOG POSTUPKA I ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA
Prof. dr Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banja Luci i vanredni profesor na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment u Banja Luci.

Rezime: Predmet ovog rada je jedna pojava u sudskoj praksi u Republici Srpskoj prema kojoj se za dosuđene troškove parničnog postupka određuje i plaćanje zakonske zatezne kamate, i to od dana donošenja odgovarajuće sudske odluke. Radi se o nezakonitom postupanju sudova koje je apostrofirano i objašnjeno u ovom pravnom eseju. Pored toga, ukazano je i na još neke probleme do kojih može dovesti takvo postupanje sudova. Radi se o mogućim odštetnopravnim i krivičnopravnim implikacijama priznavanja zakonske zatezne kamate od trenutka dosuđivanja troškova parničnog postupka, kao i o neustavnosti odgovarajućih odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku koje su u uskoj vezi sa predmetom ovog rada.

Ključne riječi: troškovi parničnog postupka, zakonska zatezna kamata, novčana obaveza, rok za ispunjenje novčane obaveze, docnja dužnika novčane obaveze, vladavina prava, ustavnost, zakonitost.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se